Tibetanski mastif

Ovo su impresivni psi. Imaju gustu, dugu dlaku uparenu s dugim i lijepim repom. Imaju "plemenit" izgled i trebali bi biti dobro građeni. Trebali bi kombinirati neizmjernu snagu i izdržljivost, a budući da je ova pasmina uzgajana na Tibetu, razvila je sposobnost rada u ekstremnim uvjetima. Tibetanski mastifi su izuzetno moćni i robusni.

Ovo je drevna pasmina iako njihovi zapisi datiraju tek nešto više od 200 godina. Ova je pasmina registrirana u svim glavnim kinološkim udruženjima i klubovima.

Ovaj standard opisuje ove pse kao izvrsne pratitelje i pse čuvare. Također kaže da su ovi psi moćni s izvrsnom strukturom kostiju. Standard kaže da su to drevni nomadski čuvari koji su se tradicionalno koristili za čuvanje stada i budističkih samostana. Njihovo tijelo trebalo bi biti duže od visine izmjerene u grebenu. FCI je ove pse smjestio u skupinu 2 (pinčevi i šnauceri - molosoidne pasmine - švicarski planinski i stočni psi), odjeljak br. 2.2 (molosoidne pasmine, planinski tip). Iako se u njihovom rodnom Tibetu smatraju radnom pasminom, FCI ne zahtijeva radno ispitivanje za ove pse.

FCI standard

Ovaj standard opisuje ove pse kao izvrsne pratitelje i pse čuvare. Također kaže da su ovi psi moćni s izvrsnom strukturom kostiju. Standard kaže da su to drevni nomadski čuvari koji su se tradicionalno koristili za čuvanje stada i budističkih samostana. Njihovo tijelo trebalo bi biti duže od visine izmjerene u grebenu.

Potrebna veličina za muške primjerke ove pasmine je 66 cm i 61 cm za ženke. Ova pasmina ima samo potreban minimum, a psi koji su manji od tog zahtjeva trebaju biti kažnjeni, a ako previše odstupaju, potpuno diskvalificirani.

FCI je 22. kolovoza 1961. godine u potpunosti priznao tibetanske mastife.

Dlaka i njega

Ovi psi imaju široku paletu boja koje su dopuštene njihovim standardima. Te boje uključuju crnu, crnu s žutosmeđim oznakama, plavu sa ili bez žutih oznaka i zlatnu. Zlatna boja može se kretati od smeđe do duboko crvene i sable. Očekuje se da će sve boje ili kombinacije boja biti što čišće kod čistokrvnih tibetanskih mastifa. Na prsima i stopalima smiju imati bijele oznake, ali se te oznake ne potiču.

Jedna od njihovih najistaknutijih osobina je dlaka. Oni imaju dvostruku dlaku, vanjska dlaka im je gruba i gusta i ne smije biti pre duga. Njihova bi poddlaka trebala biti gusta i vunasta i razvila se na takav način kao evolucijska prilagodba surovoj himalajskoj klimi. Također je zanimljivo znati da mužjaci imaju puno više dlake od ženki.

Briga o tako gustoj dlaci nije lak zadatak i trebali biste znati što radite. Ovi psi se ne linjaju najviše, ali se linjaju srodno području u kojem žive. Međutim, i dalje imaju gustu dlaku koja ih štiti od hladnoće i ljeti izolira od vrućine. Da bi im dlaka bila zdrava i lijepa, trebat ćete ih četkati tri puta tjedno. Tako ćete spriječiti petljanje dlake. Pobrinite se da imate odgovarajuće alate koji mogu doći do njihove poddlake. Ovi psi nemaju miris, a to je ogroman bonus. To također znači da kupanje ne mora biti redovita aktivnost, jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca biti će dovoljno.

Ostali aspekti njege spadaju u standardne potrebe kao što su podrazivanje noktiju, pranje zuba i čišćenje ušiju. Nokte bi im trebalo redovito obrezivati, a dobar pokazatelj da nokte trebaju obrezati ​​je ako počnu kliktati po podu dok pas šeta. Čišćenje zuba sprječava nakupljanje kamenca i sprječava bolesti desni i upale. Također je bonus što će vaš pas imati lijep i svjež dah. Provjerite im uši i očistite samo vanjski dio uha.

Trening

Kao što vidite, ovo je prilično velika i moćna pasmina, tako da je dresura izuzetno važna. Trebali biste ih početi trenirati što je prije moguće. Ovi psi mogu biti tvrdoglavi i neovisni i mogu prouzročiti incidente ako nisu pravilno obučeni. Inteligentni su i razvili su osnovne vještine rješavanja problema, tako da grub ili dosadan trening neće dati najbolje rezultate. Vaši treninzi trebali bi biti kraći i intenzivniji kako vaš pas ne bi izgubio fokus i kako bi im koncentracija bila maksimalna. Koristite pozitivne metode treninga i vrlo brzo ćete vidjeti rezultate.

Razina energije

Tibetanski mastifi nisu najenergičnija pasmina pasa na svijetu. Preferiraju život u zatvorenom i bit će savršeno sretni s pola sata dnevno igraje ili šetnje. Međutim, poznato je da se mogu popesti preko ograde kako bi pobjegli tako da morate biti oprezni i u ograđenim područjima.

ZANIMLJIVOST: Ovi psi mogu izgledati lijeno tijekom dana, ali to je zato što su ih stoljećima uzgajali i učili patrolirati noću.

Socijalizacija

Socijalizacija je veliki dio života svakog psa i ova pasmina se ne razlikuje. Važno je da što prije počnete družiti svog psa i izložite ga različitim prizorima, zvukovima, ljudima i psima. 

Tibetanski mastifi i djeca

Ovo nije najbolja velika pasmina za obitelji s malom djecom. To ne znači da su ovi psi zli ili da ne vole djecu, to znači da većinu vremena tibetanski mastifi nisu svjesni svoje veličine. Mogu nenamjerno ozlijediti malu djecu ili čak nagaziti na njih. Lako se uzbude pa tako glasna djeca i igranje bi trebalo biti ograničeno u njihovoj prisutnosti.

Oni su prirodni čuvari i možda će imati osjećaj da trebaju zaštititi "svoju" djecu od drugih. Ovi psi mogu protumačiti djecu koja se igraju kao nešto opasno i htjet će zaštititi vaše dijete od drugih.

Ako im dozvolite da se igraju, nikad ne ostavljajte psa s djetetom samog i bez nadzora.

Ostali kućni ljubimci

Ovi psi vole biti u društvu drugih pasa, pa čak i mačaka ako su odgajani zajedno. Možda će im trebati malo prilagodbe, ali uglavnom se dobro slažu s drugim psima.

Potencijalni zdravstveni problemi

Ovo je općenito zdrava pasmina koja ima životni vijek od 10-12 godina, ali kao i svaka druga pasmina, i ovi su psi skloni nekim zdravstvenim stanjima kojih bi svaki novi vlasnik trebao biti svjestan. Ti problemi uključuju displaziju kukova i laktova, nasljednu neuropatiju (slabost stražnjih nogu) i autoimunu hipotireozu. To ne znači da će vaš pas završiti s nekim od nabrojaih problema, samo je dobro sve to znati.

ZANIMLJIVOST: Ženski tibetanski mastifi ovuliraju jednom godišnje.

Uzgajivači tibetanskog mastifa

Prije traženja uzgajivača, pobrinite se da ste donijeli informiranu odluku o nabavci ove pasmine. Veliki je to pas koji mora imati čvrstog i dosljednog vlasnika. Ovi psi nisu najprikladniji za nove i neiskusne vlasnike. Ako se odlučite za ovu pasminu, pobrinite se da pronađete uglednog i registriranog uzgajivača tibetanskog mastifa. Budite spremni čekati na štene i pokušati saznati što više informacija o ovoj pasmini. Što više znate, to će biti lakše kasnije u životu. 

PRETRAŽITE UZGAJIVAČE TIBETANSKOG MASSTIFA

World Dog Finder team

Kao što im samo ime govori, ovi su psi zaživjeli na Tibetu. Uvriježeno je mišljenje da ovi psi postoje tisućama godina, iako o njima nema mnogo pisanih dokaza ili zapisa.

Pseći povjesničari i istraživači pronašli su DNK dokaze o psima starim 5000 godina koji su preci ove pasmine. Ovi stari psi su preci oba tipa tibetanskih mastifa. Razvili su se u takozvanom Do-Khyi i njegovom većem bratu Tsang-Khyi. Do-Khyi se razvio u manju verziju koja je uglavnom živjela i putovala s tibetanskim pastirima. Glavna im je preokupacija bila čuvanje stada i njihovih pastira od grabežljivaca. Tsang-Khyi razvio se u veću pasminu čija je glavna preokupacija bila čuvanje budističkih redovnika i stoke. Često su ih darovali i smatrali su ih znakom poštovanja i zahvalnosti.

Kao što smo već spomenuli, o ovim se psima ne zna puno prije 19. stoljeća, a prvi je spomen ove pasmine na zapadu spomenuo kapetan istočnoindijske trgovačke tvrtke imenom Samuel Turner. Kapetan Turner bio je bliski rođak slavnog Warrena Hastingsa, prvog britanskog guvernera predsjedništva Fort Williama (Bengal) u Indiji. Kapetan Turner spomenuo je u svojim memoarima da su Tibetanci koristili "ogromne pse", ali ih nije detaljno opisao.

Prvi tibetanski mastifi koji su uvezeni u Englesku dar su lorda Hardingea. Bio je potkralj Indije i odlučio je dati ove pse kraljici Viktoriji 1847. Ubrzo nakon toga, Kinološki savez osnovan je 1873. i ti su psi odmah registrirani kao tibetanski mastifi. Prije toga bili su poznati pod imenom "veliki tibetanski psi".

1874. godine kralj Edward VII uvezao je dva psa kako bi ih izložio 1875. godine, izložbu koja se održavala u povijesnoj palači Alexandra. Ovi se psi nisu uvažali u velikom broju u Engleskoj ili Europi sve do 1900-ih i nije bilo potrebe za uzgojem tibetanskog mastifa. Klub je osnovan 1931. godine kada je veći broj ovih pasa uvezen u zapadne civilizacije.

Ubrzo nakon toga započeo je Svjetski rat i većina uzgajivačkih programa je ugašena te se ova pasmina mogla ponovno naći samo u njihovoj rodnoj zemlji Tibetu.

Slična priča za ove pse bila je i njihovo upoznavanje sa Sjedinjenim Američkim Državama. Dva primjerka ove pasmine poklonjena su predsjedniku SAD-a krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a iz Bijele kuće preseljeni su na farmu i skriveni od javnosti. Ti su se psi počeli uvažati ​​u SAD u većim razmjerima 70-ih godina, a 1974. godine osnovan je Američki klub tibetanskih mastifa.

Ovih je dana prilično teško pronaći čistokrvnog tibetanskog mastifa u njihovoj rodnoj zemlji. Ako uspijete naići na jednog, vjerojatno će biti u blizini putujućih trgovaca i karavana ili kao čuvari domova i stoke.

ZANIMLJIVOST: Tibetanci vjeruju da ovi psi posjeduju duše budističkih redovnika koji se nisu reinkarnirali u ljude.