Irski seter

Dolaze u dvije vrste: izložbeni psi i terenski psi. Izložbeni irski seteri su veći i teži. Bez obzira na vrstu, irski seter je jedna od najljepših pasmina, zahvaljujući prekrasnoj crvenoj dlaci. Boje irskih setera najčešće su tamnocrvene, boja kestena ili mahagonija. Rani irski seter imao je dvobojnu crvenu i bijelu boju, ali zbog činjenice da je tamnocrvena boja bila omiljeni izbor kada su u pitanju izložbe pasa, crveni i bijeli irski seteri su zbog toga gotovo izumrli. Dopuštena je samo mala količina bijele boje na prsima, grlu, šapama ili čelu dok je crna boja zabranjena.

Irski seter se nalazi između srednje i velike veličine psa s atletskim tijelom, dugom glavom, dugim nogama i snažnim repom koji obično stoji vodoravno. Njihova dlaka je duga i svilenkasta. U lovu se može naići na kratkodlakog irskog setera, ali za svrhe izložbe pasa vrijedi pravilo- što je duža dlaka, to bolje. Irski seteri moraju se nekoliko puta na tjedan češljati kako bi se spriječilo da im se dlaka zapetlja. Dlaka im se umjereno linja, pogotovo ako ih se redovito četka. 

FCI standard

FCI standard ovu pasminu opisuje kao brzu i atletski građenu te da ima blagi izraz. Standard također kaže da ovi psi moraju biti dobro balansirani i proporcionalni. Pripadaju 7. grupi (ptičarima), odsjek 2 (britanski i irski ptičari). Ovi psi imaju i radni ispit. Tamo je također navedeno da bi muški primjerci ove pasmine trebali biti visoki od 58 do 67 cm u ramenu te sukladno tome imati i tjelesnu težinu. Ženke bi trebale biti visoke od 52 do 55 cm u ramenu. Ova pasmina registrirana je pri FCI-u 22.12.1954. godine.

Njega irskog setera

Relativno je lako brinuti se za dlaku irskog setera. Dlaka na glavi, prednjem dijelu noga te na vršcima uši je kratka i tanka. Ostali dijelovi tijela prekriveni su im dlakom srednje dužine, koja je ravna te ne bi smjela nigdje biti kovrčava. Dlake na ušima nešto su duže i svilenkastije. Stražnji dio prednjih i stražnjih nogu ima duži i glatku dlaku. Imaju i dosta dlaka po trbuhu koje stvaraju resu koja im seže do prsa ili čak do grla.

Briga za njihovu dlaku iziskuje i specijalni “alat” te bi bilo najbolje koristiti četku s mekim čekinjama, “pin” četku koja se koristi za otpetljavanje, metalna četka sa širokim zupcima za raščešljavanje te neku od završnih četki kako bi postigli efekt dlake po kojoj je ova pasmina poznata.

Kako bi im dlaka ostala u najboljem mogućem izdanju, preporučuje se četkanje irskog setera minimalno dva puta tjedno, no ako nemate vremena za to, odvedite svog psa profesionalnom njegovatelju da se pobrine za njihovu dlaku. Kupanje je potrebno jednom u tri mjeseca, no može biti i češće ako za to ima potrebe. Trebali bi naravno koristiti prirodne šampone i regeneratore. Dobar savjet je da počešljate psa prije kupanja kako bi se spriječilo zapetljavanje dlake.

Veliki dio njege ovih pasa je i održavanje higijene zubi te bi se oni trebali čistiti svaki dan. Ovaj aspekt njege pasa često se zanemaruje i vlasnici pasa zaborave koliko je to bitno. Najbolje je koristiti pseće paste za zube koje ne sadrže kemikalije ni sastojke koje mogu naškoditi vašem psu. Može se također nabaviti i specijalna četkica za pse koja ima izduženi vrat kako bi lakše mogli dosegnuti stražnje zube svoga psa.

Kratite im nokte ako ih sami prirodne ne istroše. Dobar indikator - ako čujete kako im nokti kuckaju po podu kada hodaju, vrijeme je za kraćenje.

ZANIMLJIVOST: Popularnost irskog setera u SAD-u povećala se tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina zahvaljujući knjigama i Disneyjevom filmu u kojem se nalazio irski seter pod nazivom Big Red.

Trening i socijalizacija

Irski seter je iznimno prijateljski nastrojen, nježan i odan pas. Oni vole svoje ljude i uvijek žele biti u središtu pozornosti. Ne vole da ih se ostavlja same. Irski seter se dobro slaže s djecom i drugim kućnim ljubimcima. Ponekad mogu na ptice gledati kao plijen zbog svog urođenog nagona. Ovi psi su iznimno aktivni i imaju mnogo energije, što je i logično s obzirom na to da su uzgajani za lov. Potrebno im je omogućiti dovoljno fizičke aktivnosti koje će im također štititi zdravlje kostiju i zglobova.

Oni su izvrsni partneri za trčanje, planinarenje i biciklizam. Irski seter će biti najsretniji u aktivnoj obitelji koja mu može pružiti potrebnu aktivnost. Također, ovi psi nisu prikladni za život u stanu. Njihova idealan život bi bio u krugu najdražih, ali s pristupom velikog dvorišta gdje se mogu igrati. Važno je da ovi psi ostanu u blizini svoje obitelji, jer osim tjeskobe zbog odvajanja, oni mogu patiti od poremećaja deficita pažnje. Vrlo su inteligentni psi što ih čini vrlo pouzdanim. Imajte na umu da, iako ih je lako trenirati zbog svoje inteligencije, lako ih se može omesti.

Mnogi od njih su obučeni i koriste se kao terapijski psi u školama i bolnicama.

Ova pasmina će sve ispitati svojim ustima, tako da je trening obavezan. Ovi psi su ponekad tvrdoglavi, nestašni i neovisni, ali sa strpljivim, blagim trenerima bit će spremni naučiti gotovo sve. Polako sazrijevaju, tako da budete spremni imati velikog psa sa stavom štenca prvih nekoliko godina.

Socijalizacija je veliki dio života svakog psa te je najbolje početi što ranije s tim procesom. Pravilna socijalizacija će se pobrinuti za to da se vaš pas razvije u balansiranog i dobrog psa.

Nakon što je vaš pas primio sva potrebna cjepiva, možete ga početi upoznavati s puno novih psećih prijatelja kao i s novim prizorima, zvukovima, ljudima i situacijama. Dobra socijalizacija će naučiti vašeg psa kako se pravilno nositi sa svim novim situacijama u kojima se zateknu. Ovaj proces će također osigurati da vaš pas ne razvije negativne navike kao sram ili čak agresivnost prema drugim psima, posebice onima istog spola.

Zdravstveni problemi

Zdravstveni problemi kojima su irski seteri podložni su: displazija kukova, Osteochondrosis Dissecans (OCD) koji se obično javlja u laktovima uzrokujući bolnu ukočenost zglobova, hipotireoza (poremećaj žlijezde koji može uzrokovati pretilost, nisku razina energije itd.), pasji leukocit (CAD-nasljedna abnormalnost koja uzrokuje nemogućnost bijelih stanica da se bore protiv infekcija), epilepsija, progresivnu atrofiju mrežnice (PRA), itd.

ZANIMLJIVOST: Irski seter po imenu Shannon bio je u vlasništvu jednog od članova Beach Boysa i taj pas je bio inspiracija za pjesmu "Shannon" koju je napisao Henry Gross. "Shannon" je postao hit i osvojio mnoge nagrade u SAD-u i Kanadi.

Uzgajivačnice irskog setera

Ukoliko razmišljate o kupnji ove pasmine, pobrinite se da napravite kvalitetno istraživanje. Potražnja za ovim psima je velika stoga ćete vjerojatno morati biti strpljivi i pričekati svog novog štenca. Također, pobrinite se da je uzgajivač irskog setera od kojeg bi kupili svoje novo štene na dobrom glasu.

Kupnja od neregistrirane uzgajivačnice može vam otežati život. Ovakav oblik neregistriranog uzgoja u pravilo je loš te takvi “uzgajivači” ne vode pravilnu brigu o svojim psima, a najbitnije im je zaraditi novac. Ti štenci mogu biti bolesni ili im roditelji mogu imati genetski nasljedne bolesti koje registrirani i odgovorni uzgajivači izbjegavaju sa strogom kontrolom uzgoja.

Pitajte uzgajivača irskog setera što više mogućih pitanja o svom novom psu. Uzgajivačima nije nikakav problem odgovoriti na ta pitanja te ih zanima u kakav dom njihov pas odlazi. Nikada ne kupujte psa od “štancera” te uvijek pogledajte kakvi su roditelji vašeg šteneta. Pogledajte u kakvom kućanstvu žive, jesu li socijalizirani te kako se odnose prema svojim štencima. Nakon toga možete biti sigurni da ste donijeli pravi izbor te da dobivate odličnog novog člana obitelji.

PRETRAŽITE UZGAJIVAČNICE IRSKOG SETERA

World Dog Finder team

Jedno od prvih spominjanja pasa u tipu setera je u Cauisovoj knjizi “De Canibus Britannicus” iz 1570. godine. U svojoj knjizi, Caius opisuje psa koji nalikuje seteru te detaljno opisuje njegovo kretanje, nečujnost i njegov entuzijazam za radom. Jasno daje do znanja da je taj pas bio iznimno usredotočen te je bio odličan lovački pas. U toj knjizi govori se još o tome kako je taj pas prilazio peradi iznimno oprezno i neopaženo. Kada se približavao mjestu gdje je lovina, ovaj pas bi se spustio toliko da je trbuhom gotovo dirao zemlju, šuljao se te šapom označio mjesto na kojem je plijen zadnje bio. U toj knjizi Caius prvi put spominje ime “Seter”.

Iako ovo zvuči veoma zanimljivo i zabavno, Caius vjerojatno nije pričao o seterima kakve danas poznajemo već najvjerojatnije o španijelima koji su obavljali “seterski” posao te je ta pasmina danas vjerojatno izumrla. Postoji još jedan književni zapis koji opisuje “kopnene” španijele koje ljudi nazivaju seterima.

Početkom 18. stoljeća, Irci su počeli uzgajati svoju jedinstvenu verziju setera te krajem istog stoljeća počeli su voditi detaljne zapise o uzgoju. Neke od najbogatijih i najpoznatijih irskih obitelji tog vremena bile su poznate i po tome da su uzgajali setere. Jedna od tih obitelji bila je i Freyne obitelj te poznati individualci kao što su Lord Dillon, Lord Clancarty i Marquis od Waterfronta.

ZANIMLJIVOST: Najmanje trojica američkih predsjednika su bili vlasnici irskog setera tijekom njihova mandata u Bijeloj kući - Harry Truman, Ronald Reagan i Richard Nixon.

Psi koji su tada uzgajani nisu bili karakteristične crvene boje kakve ih poznajemo danas, bili su ili crveni, crveno-bijeli, boje limuna ili tamne boje kestena. Moderna pasmina kakvu poznajemo danas rezultat je selektivnog parenja ove pasmine i prilično jasne naklonosti psima crvene boje.

Prvi standard ove pasmine napisan je od strane jednog od najstarijeg kinološkog kluba na svijetu - Klub Irskog crvenog setera koji je lociran u Dublinu. Ocjenjivanje pasa temeljilo se na sistemu od maksimalno 100 bodova te su se bodovi dodjeljivali psima po karakteristikama koje su se gledale prema standardu. Ovaj sistem se vremenom odbacio, no standard pasmine je više-manje ostao isti u svim državama i savezima koji su prihvatili ovu pasminu.