Shiba Inu - povijest i podrijetlo

---

Shiba Inu je poznata japanska pasmina pasa te jedna od 6 izvornih japanskih pasmina. U rodu je s ostalih 5 pasmina: Akita, Šikoku, Hokaido, Kishu Ken i Kai Ken.

Shiba je najmanja od već spomenutih pasmina te sve nabrojane pasmine spadaju u porodicu špiceva. Često ju ljudi mijenjaju za Akitu ili Hokaido pasminu iako je Shiba zasebna pasmina sa svojom posebnom krvnom linijom, temperamentom, karakterom te manjom veličinom.

Muški pripadnici ove pasmine prosječno teže 10 kg dok ženke teže u prosjeku oko 8 kg. Ovo su mali psi s velikim karakterom. Poznati su diljem svijeta i po svojim „neslužbenim“ imenima: japanska shiba, japanski mali pas, japanski „brushwood“ pas, japanski „turf“ pas i Shiba Ken. Saznajte više osnovnih podataka o Shiba Inu pasmini.

Shiba Inu – podrijetlo imena

Točno podrijetlo imena ove pasmine nije sasvim poznato. Riječ „Inu“ na japanskom znači pas te je taj dio imena poprilično jasan. Riječ „Shiba“ znači gustiš, te se to odnosi na šume gustiša čiji listovi pocrvene u jesen te se Shiba Inu u tim predjelima koristila za lov na divlje životinje, ili se odnosi na njihovu jedinstvenu dlaku koja je crvene boje. Također riječ „Shiba“ se nalazi u starom japanskom Nagano dijalektu te znači mali, što bi se najvjerojatnije odnosilo na malu veličinu ove pasmine.

Zato što se riječ Shiba prijevodi kao gustiš (engl. brushwood) tako se i ime ove pasmine nekada prevodi u Mali pas za gustiš (little brushwood dog).

Temperament

Prije nego kažemo nešto o povijesti Shiba Inu pasmine, moramo spomenuti par riječi o temperamentu ovih pasa. Po standardu pasmine ovi psi bi trebali biti okretni, oprezni te imati lagan korak. Oni su odani do srži, no imaju određene neovisne crte karaktera te im je lagano održavati dlaku jer ovi psi po prirodi vole biti čisti i zbog toga se čiste kada god za to imaju priliku.

Ovi psi također imaju jedinstvenu karakteristiku koja se zove „Shibin vrisak“. Proizvode zvuk visokog tona kada god smatraju da netko ne postupa dobro prema njima ili su nesretni. Taj zvuk mogu također proizvesti u trenucima ekstremne sreće.

Povijest Shiba Inu pasmine

Moderna Shiba Inu pasmina rezultat je stoljeća i stoljeća selektivnog parenja, rezerviranosti i uvoza. Današnja Shiba je nastala u Japanu 1920ih godina. Njihova povijest počela je puno ranije-oko 9000 godina ranije. Do danas je ova pasmina ostala najmanja od svih izvorno japanskih pasmina. Također je nacionalna pasmina Japana te udruge poput NIPPO-a ulažu izuzetne napore kako bi se pasmina održala po standardu koji oni smatraju primjerenim.

Originalna svrha pasmine

Shibina originalna svrha je bila lov na manje divlje životinje. Dokazi nađeni iz 300. g.pr.Kr. sugeriraju kako su drevne japanske obitelji živjeli sa psima nalik na Shibe, s gustim krznom i uvijenim repom. S obzirom na to da su ovi psi manji i okretni, bili su izuzetno spretni u lovu na područjima gustiša. Uglavnom su se koristili za lov na zečeve, kuniće, lisice i perad.

U doba Kamakura šogunata (1190.-1603.) ovi psi su se koristili za lov na manju divljač, no i za lov na jelene i divlje svinje. Ovi psi su bili pratitelji i lovački psi samuraja.

Danas su ovi psi većinom kućni ljubimci, no njihov lovački instinkt je ostao netaknut te vole loviti zanimljive stvari koje smatraju plijenom.

Najteže vrijeme u povijesti ove pasmine dogodilo se između 1912. i 1926. godine. U ranijem periodu ove pse se najčešće moglo sresti u planinskom području regije Chubu u Japanu te su u vrijeme japanskog Meiji preporoda razne pasmine iz zapadnih civilizacija uvedene u Japan. Postalo je popularno pariti uvezene pasmine s izvornim japanskim pasminama te je u tom periodu od 14 godina umalo došlo do izumiranja čistokrvne Shibe.

Razni japanski učenjaci i lovci počeli su izražavati interes za razvoj i očuvanje ove plemenite izvorno japanske pasmine te su počeli ponovo propisno pariti i razmnožavati ovu pasminu. Ovi entuzijasti su i napisali standard ove pasmine te su time i osigurali preživljavanje Shiba Inu pasmine.

Iako su ovi ljubitelji pasmine napravili sve u svojoj moći kako bi pasmina preživjela, došao je period Drugog Svjetskog rata kada je ova pasmina opet umalo izumrla. Glavni razlozi su bili male zalihe hrane i poslijeratna depresija. Još jedan važan faktor koji je doveo ovu pasminu na rub izumiranja je epidemija štenećaka. 1940ih godina u Japanu zavladala je epidemija štenećaka te je to bolest koja napada razne životinje uključujući i domaće pse.

Ono što je ostalo je bila ranjena Shiba Inu pasmina koja se jako oslanjala na entuzijaste i ljubitelje pasmine koji su trebali spriječiti izumiranje.

Posljednje živuće krvne linije

Danas znamo da su svi pripadnici Shiba Inu pasmine potomci tri krvne linije koje su posljednje preživjele u Japanu. Krvne loze koje su preživjele su „Shinshu“ Shibe iz Nagano prefekture, „Mino“ Shibe iz današnje Gifo prefekture te „San'in“ Shibe iz Tottori i Shimane prefektura.

Ove tri krvne loze su oprezno križane kako bi se izbjeglo parenje krvnog srodstva. Iako su ove Shibe bile čistokrvne, razlikovale su se u izgledu. San'in Shibe su bile veće od drugih te su najčešće bile crne boje. Mino Shibe su imale srpasti rep, a ne uvijeni kao današnja pasmina.

Moderna pasmina

Japanska kinologija počela se sustavno razvijati u 20-im godinama prošlog stoljeća te su preostale krvne linije pažljivo spojene u jedne – modernu Shibu koju poznajemo i volimo do današnjeg dana. Prvi standard ove pasmine napisan je 1934. godine od strane NIPPO udruge za očuvanje 6 izvorno japanskih pasmina. 1936. godine ova pasmina je proglašena nacionalnim blagom Japana preko zakona u kulturnom vlasništvu. To je većinom postignuto radi napora koje je NIPPO uložio.

Uskoro su ovi psi počeli dobivati na popularnosti i u SAD-u. Nakon što su Saveznici napravili invaziju na Japan 1945. godine vojnici SAD-a su počeli primjećivati ove pse te uskoro nakon toga, 1959. godine je prva Shiba uvezena u SAD-e. Obitelj vojnika stacionirana u Japanu posvojila je Shibu te su ju poveli sa sobom na povratku u SAD te je tako počela rasti „prekooceanska“ popularnost ove pasmine.

1979. godine prvo leglo Shibe rođeno je u SAD-u te je od tada njihova popularnost otišla u visine. Shiba je službeno priznata od strane Američkog kinološkog kluba 1992. godine te po njima, ova pasmina drži 44. mjesto među najpopularnijim pasmina u SAD-u. U Japanu je ovo i dalje najpopularnija pasmina pasa.

World Dog Finder team