Presa Canario - povijest

---

Presa canario (kanarski pas) često se naziva i kanarski mastif i relativno je rijetka i velika pasmina iz obitelji molosa koja je prvenstveno uzgajana u radne svrhe i pomaganje u općim poslovima na farmama.

Ovi impresivni psi porijeklom su s Kanarskih otoka, a danas su proglašeni nacionalnim simbolom trećeg najvećeg otoka u Kanarskom arhipelagu - Gran Canaria.

Prvo ime ove pasmine prevedeno s izvornog španjolskog znači "Kanarski pas za hvatanje" (Perro de Presa Canario), a često je skraćeno i na "Presa Canario" ili jednostavno "Presa".

Povijest pasmine

Kako bi u potpunosti mogli cijeniti ovu snažnu i moćnu pasminu moramo pogledati dublje u njihovu prošlost.

Poznati španjolski povjesničar Agustín Millares Torres u svojoj knjizi pod nazivom "Opća povijest Kanarskih otoka" navodi da su podaci o točnom podrijetlu velikih pasa koji su nastali ili bolje rečeno, koji su otkriveni na ovim otocima, bili nepotpuni. U svom istraživanju spomenuo je da veliki mološki psi igraju značajnu ulogu u lokalnim mitovima, pogrebnim običajima te da su čak bili i izvor hrane za lokalna plemena (Guanches) ovih otoka. Otkrio je kako neke legende govore o tome da su se nadnaravna bića poput demona, pojavljivali ljudima u obliku ogromnih, mišićavih pasa. Ti su se demoni dobili naziv "Tibicenas" na otoku Gran Canaria, dok su na susjednom otoku po imenu La Palma dobili ime "Irnene". U kanarskim kultovima ovi su psi mumificirani pored svojih vlasnika te se vjerovalo da imaju ulogu vodiča u zagrobni život. Arheološka otkrića dokazala su da autohtoni stanovnici Kanarskih otoka konzumirali sitne komade mesa ovih pasa jer su vjerovali da će im to dati snagu i hrabrost koje ovi psi posjeduju.

Krajem 15. i početkom 16. stoljeća dogodila se okupacija Kanarskih otoka te su uzurpatori na tim otocima otkrili pse iz porodice molosa. Bilo je mnogo pisanih kraljevskih proglasa i dekreta, posebice vijeća Fuerteventura i Tenerifea, koja su bila usmjerena na regulaciju te su se striktno odnosili na ove pse. Prva kraljevska odredba izdana je 1501. godine kojom je farmerima svinja omogućeno posjedovanje i držanje ovih pasa. Glavni razlog držanja ovih pasa bila je obrana od divljih pasa i drugih grabežljivaca koji su napadali stoku ovih farmera.

Nakon nekog vremena, priča se nažalost okrenula i farmerima i njihovim psima. Ti psi počeli su raditi štetu stoci koju su prvenstveno trebali zaštititi. Tada je počelo zaista loše vrijeme za te pse te je situacija u jednom trenutku bila toliko loša da je stanovnicima bilo dozvoljeno ubijati slobodne i puštene pse i za taj čin nisu snosili nikakvu odgovornost. Nakon toga, kraljevsko namjesništvo odlučilo je da bi ipak bilo bolje za sve ako ubojstva pasa prestanu i puštene pse se veže i obuzda umjesto da ih se ubija. Između 16. i 18. stoljeća vlasništvo tih pasa više puta je proglašavano nezakonitim. Jedini ljudi koji su legalno smjeli posjedovati prese (kanarske pse) bili su lovci i farmeri koji su imali opravdane razloge za vlasništvom.

Borbe pasa

Postoji još jedan razlog zašto su ove pse držali tijekom svih ovih vremena, a to je mnogo krvaviji i zlokobniji razlog od lova i farmerskih poslova. Presu canario (kanarskog psa) ljudi su posjedovali i u svrhu borbe pasa. Borbe pasa imaju dugu i krvavu povijest na tim otocima, a ta tradicija se održavala na životu sve do 1950-ih. Postojala su stroga pravila o borbama pasa i jedno od pravila oko kojeg su se vlasnici pasa dogovarali prije početka same borbe bilo je da li oni kao vlasnici moraju biti tihi ili mogu svog psa “nabrijati” i pripremiti za borbu. Postoje brojni opisi svjedoka i sudionika iz prve ruke o tome kako su te borbe izgledale. Postojalo je i strogo pravilo da nitko od gledatelja nije smio dirati ili ometati pse za vrijeme borbe.

Ove borbe često nisu bile planirane niti organizirane, već su se spontano događale diljem gradova te su funkcionirale po principu izazova.

Borbe su se odvijale na takav način da je jedan vlasnik prese (kanarskog psa) izazvao drugog te bi jednostavno nacrtali krug na zemlji i pse postavili licem u lice. Borba bi trebala započeti onog trenutka kada su vlasnici skinuli psima ogrlice i uzice. Ove su borbe privlačile mnogo okolnih ljudi te bi se u nekoliko trenutaka stvorilo mnogo gledatelja.

Sredinom četrdesetih godina prošlog stoljeća borbe pasa proglašene su ilegalnima, ali je krvava tradicija tih borbi održana na životu cijelo desetljeće nakon toga. Te su tradicionalne borbe počele izumirati tek nakon što je Franco došao na vlast i njegovi su pristaše počeli provoditi zakon koji je zabranjivao borbe pasa. Nakon toga, sudbinu ovih pasa preuzeli su uzgajivači i odgovorni uzgoj. Ti su uzgajivači počeli voditi detaljne zapise te su se pobrinuli za to da osiguraju opstanak veličanstvene prese canario (kanarskog psa).

Presa Canario imena

Presa (kanarski pas) bila je nazivana različitim imenima tijekom godina i ovo su neka od najpoznatijih:

Perro de Presa Canario

Ova se pasmina dugo službeno nazivala Perro de Presa Canario. Tek je kraljevska odredba španjolskog ministra za poljoprivredu, ribolov i prehranu proglasila promjenu imena u presa canario (kanarski pas). Čak su poslali službeno upozorenje španjolskom kinološkom savezu (Real Sociedad Canina de España ili RSCE) da izmijene službene dokumente koji se tiču ovih pasa.

Presa Canario

Ime Presa Canario postalo je službeno nakon kraljevske odredbe koju smo već spomenuli. Drugo službeno španjolsko kinološko udruženje (FCE) odmah je prihvatilo odredbu te su počeli odmah u svim službenim dokumentima nazvati ove pse novim imenom - presa canario (kanarski pas). RSCE-u je trebalo duže vrijeme da potpuno prihvati novu nomenklaturu te nisu odmah promijenili svoje stajalište u vezi izmjene imena. Još uvijek ima puno kinoloških službenika i drugih pojedinaca koji ovu pasminu radije zovu imenom “Perro de Presa Canario”.

Dogo Canario 

Riječ "Dogo" korištena je za opisivanje posebne “vrste” pasa koji su križani između velikih molosa i starih originalnih buldoga. "Dogosi" su se uglavnom koristili za lov, borbe pasa, borbe s bikovima te su radili kao čuvari i zaštitnici stoke. Poprilično je jasno kako je ovo ime dodijeljeno ovim psima. Njihovi preci najvjerojatnije dolaze iz ove dvije pasmine i njihovo je glavno zanimanje zaista i bilo ono što je većina "Dogosa" radila. FCI je službeno koristio ovo ime do 1.1.2019., a nakon što je RSCE zatražio promjenu imena, FCI je odobrio i promijenio ime pasmine u presa canario (kanarski pas).

Nadamo se da sada znate malo više o impresivnoj presa canario pasmini te njihovoj bogatoj i živopisnoj povijesti.

World Dog Finder team