Povijest Pomeranaca

---

Pomeranac je minijaturna pasmina iz porodice njemačkih špiceva. Usko je povezana s druge 4 njemačke špic pasmine,a to su Minijaturni špic, srednji (standardni) špic, divovski špic i vučji špic. 

Njemački špic je naziv koji se koristi za opisivanje ili skupine modernih pasmina koje smo spomenuli ili standardizirane pasmine u nekim klubovima uzgajivača. Obično se koristi za pse iz porodice špiceva porijeklom iz Njemačke.

Pomeranci postaju sve popularnija pasmina u zadnje vrijeme i bilo bi zanimljivo znati više detalja iz njihove bogate i živopisne povijesti Pomeranca.

Podrijetlo imena Pomeranaca

Ova sitna pasmina podrijetlom je iz nekadašnje regije zvane Pomerania. Bila je to povijesna regija smještena na krajnjem sjeveru, na granici zemalja koje danas poznajemo kao Poljska i Njemačka. Smještena je u blizini Baltičkog mora, a ime je dobila od staroslavenskog izraza "po more" što u prijevodu znači "blizu mora". Danas se tamo nalazi grad po imenu Gdansk i to je jedna od najvećih europskih luka.

Pomeranci su ime dobili po toj regiji jer su bili najpopularniji izbor kada se tražio pas, bilo da ste trebali radnog psa ili ljubimca. Suvremeni Pomeranac dosta se razlikuje od pasa na koje su stanovnici Pomeranije bili navikli. Da bismo razumjeli kako je moderna pasmina zaživjela, moramo malo više kopati kroz povijest Pomeranaca.

Pomeranac - rana povijest

Možda je malo nevjerojatno, ali Pomeranci su potomci radnih arktičkih pasa. Bili su mnogo veći u ranim danima i budući da imaju debelu dvostruku dlaku, bili su dobro opremljeni za rad u teškim arktičkim uvjetima.

Uglavnom su bili zaposleni kao psi za vuču sanjki i prijenos tereta. Imaju gene koji ih povezuju s radnim psima s Islanda i Laponije te s aljaškim malamutom i samojedom. To se vidi po načinu na koji im se rep uvija preko leđa.

Drugi glavni posao koji su odrađivali ti veći psi bilo je čuvanje stada. To se također može jasno primijetiti i prepoznati u karakteru moderne pasmine.

Tada im još nije bilo dodijeljeno ime „Pomeranac“ već su bili poznati samo kao njemački špic. Živjeli su i radili širom Europe, a postoje dokazi pomeranskog psa u raznim zemljama poput Italije, Belgije, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Norveške, Švedske itd.

Ime im je konačno dano po regiji Pomerania negdje u 18. stoljeću, iako ta regija nije točno mjesto njihova podrijetla, već mjesto na kojem su uzgajani prema modernoj, maloj veličini kakvu poznajemo danas.

Nije sasvim poznat točan datum imenovanja, ali jedan od najranijih zapisa imamo od 2. studenog 1764. u knjizi Jamesa Boswella – „Boswell na Velikoj turneji: Njemačka i Švicarska“. U toj knjizi postoji zabilježena referenca na ove pse, a Boswell je napisao: "Francuz je imao pomeranskog psa po imenu Pomer, koga je silno volio."

Popularizacija pasmine

Iako je ova pasmina već živjela širom Europe, popularna je postala nakon uvoza u Englesku. Engleska kraljevska obitelj bila je posebno zainteresirana za te pse, a kraljica Charlotte sa sobom je dovela dva kućna ljubimca nakon što se udala za engleskog kralja Georgea III.

Njezini su psi uvezeni iz Pomeranije i ona ih je počela nazivati ​​Pomerancima. Ti su psi dobili imena Pheobe i Mercury i prikazani su uz kraljicu Charlotte na mnogim slikama od kojih je najpoznatija ona slikara Sir Thomasa Gainsborougha. Psi slikani na tim slikama su malo veći, ali ipak imaju sve osobine koje ima moderna pasmina - uvijeni rep, male su veličine i imaju šiljaste uši.

Najveći porast popularnosti dogodio se kada je kraljica Viktorija (unuka kraljice Charlotte) došla na vlast i jako je voljela ove pse. Osnovala je ogromnu uzgajivačnicu i imala je mnogo pasa. Njezin omiljeni pas bio je narančasti Pomeranac, koji je najvjerojatnije nazvan "Windsor's Marco". Njeni su psi prikazani na mnogim izložbama i tako je pasmina brzo počela dobivati ​​na popularnosti.

Zanimljivo je znati i da se kraljica Viktorija zanimala za selektivni uzgoj svojih pasa koji je i provodila. Podaci o uzgoju govore da je veličina pomeranskog špica pala za čak 50% u njezinom životnom vijeku. Također je uvezla puno pasa iz cijele Europe kako bi povećala svoju uzgajivačnicu i svojim budućim psima unijela različite boje i osobine.

Postoje i druge osobe iz kraljevske obitelji u Europi, osim britanske, koje su posjedovale ove pse kao što su Joséphine de Beauharnais, žena Napoleona I. iz Francuske.

Također je vrlo zanimljivo spomenuti da su samo 3 psa preživjela potonuće Titanica. Dva od tri preživjela psa bili su Pomeranci i bili su u vlasništvu gospođice Margaret Hays i Elizabeth Barrett Rothschild iz poznate obitelji Rothschild.

Priznanje pasmine

Prvi uzgojni klub ove pasmine organiziran je u Engleskoj 1891. godine, a nedugo nakon toga dogovorili su i napisali prvi standard ove pasmine.

Prvo uvođenje ovog psa u SAD dogodilo se 1898. godine, a nedugo zatim, 1900. godine, priznao ga je Američki kinološki klub (AKC).

Godine 1998. FCI je objavio standard i ova pasmina je uključena u ostale njemačke pasmine špiceva uz vučjeg, divovskog, standardnog i minijaturnog špica.

Ova pasmina stalno je u top 30 najpopularnijih pasmina pasa na svijetu, a njihov je broj prilično konstantan.

Ako razmišljate o kupovini Pomeranca, svakako pročitajte njihovu povijest i podrijetlo kako biste u potpunosti razumjeli karakter i osobine svog novog psa. Također, obavezno kupite psa od uglednog i ovlaštenog uzgajivača kako biste bili sigurni da će štene koje ćete dobili biti u najboljem mogućem stanju i neće imati zdravstvenih problema u budućnosti.

World Dog Finder team