Povijest Kangala

---

Kangal je turska pasmina koja je dio obitelji prvih mastifa. Posjeduje impresivan fizički izgled, mišićavo tijelo, zavijen rep i crnu masku. Ova pasmina služila je turskim ovčarima tisućama godina, a sve do danas, ovaj pas se smatra jednim od najboljih pasa čuvara.

Iako su ovi psi usko povezani s anatolijskim ovčarima kroz povijest su tretirani kao dvije odvojene pasmine. Na kraju je Anatolijski ovčar preimenovan i dobio je ime Kangal. Danas postoji samo jedna pasmina prema FCI standardu, a originalni dokument možete pronaći na službenim stranicama ove FCI-a.

Većina ljudi nije upoznata s turskim pasminama iako je povijest Turskih Kangala bogata i šarena. Prvo slijedi malo više zanimljivosti o imenu Kangal.

Podrijetlo imena Kangal

Ovi psi potječu iz provincije Sivas, u regiji Anatolija u Turskoj. Izvorno ime ove pasmine bio je Anatolijski ovčar koji je dobio ime po regiji svog podrijetla. Neki su psi smatrani Kangalima, a Turski kinološki savez nikad nije objasnio ove zbunjujuće razlike između pasmina.

Puno ime Kangala je „Kangal Çoban Köpeği“ na njihovom materinjem jeziku regije iz koje potječu. Ti su psi dobili ime "Kangal" po gradu Kangal u središtu Anatolske regije. Tim znanstvenika koji su zaslužni za neslužbeno imenovanje Kangala su dr. Charmian (Biernoff) Stelle, Messrs J. Lloyd, D. Lyth i dr. Withof-Keus. Uglavnom su to bili arheolozi koji su vršili istraživanja na tom području i pronašli mnogo povijesnih dokaza o tim psima.

2018. Turski kinološki savez izdao je odredbu da će svi Anatolijski ovčari biti imenovani Kangalima i da će zauzeti mjesto Anatolijskih ovčara u službenom registru FCI-ja.

Rana povijest Kangala

Ova impresivna pasmina smatra se jednim od najboljih svjetskih pastirskih pasa. Iako nisu pastiri u tradicionalnom smislu kao tradicionalne ovčarske pasmine, već više čuvari ljudskih pastira i stoke. Budući da su bili izuzetno veliki i snažni, korišteni su za obranu stoke od grabežljivaca poput vukova, medvjeda, a kasnije u Africi od lavova i geparda.

Vjeruje se da su preci ove pasmine došli u Anatoliju u vrijeme kada su Perzijanci pokušali zauzeti regiju koju danas poznajemo kao Tursku. Pratile su ih tri vrste životinja - konji za nošenje teških tereta, ovce radi svoje vune i mesa te psi koji su korišteni za zaštitu kako ljudi tako i ovaca.

Ti psi bili su iz porodice molosa i bili su veliki, snažni i neustrašivi. Mnogo je plemena i civilizacija podrijetlom iz regije Anatolije koja ima veliku povijesnu vrijednost tako da kangal nije bio prvi pas s tog područja.

Nisu pronađeni dokazi o pasmini na tom području prije perzijske invazije prije oko 1400 godina.

Postoje dvije zanimljive legende o ovom psu, a prva kaže da je pas poklonjen otomanskom sultanu Muratu IV. od indijskog maharadže. Kad je pas stigao u sultanovu palaču, natjerali su ga da se bori protiv lava i pas je pobijedio. Nakon napada na njihov grad, pas se izgubio i vjeruje se da su Kangali potomci tog psa.

Druga legenda kaže da su ovi psi nastali od lavova i tigrova koje su Asirci i Babilonci pripitomili, a koji su kasnije korišteni za čuvanje stoke, baš kao što to čini moderni Kangal.

Radna pasmina

Ti su psi poznati kao neumorni radnici i zaštitnici. Turski farmeri i pastiri su ih stoljećima imali uz sebe, a  njihov glavni posao uglavnom je bio čuvanje ovaca od vukova.

U to su vrijeme pažljivo uzgajani kako bi se uklonila agresija prema ljudima ili stadu koje im je bilo povjereno na čuvanje. Na ovaj način postignut je pouzdan i predvidljiv karakter kod ovih pasa, a pastiri su izuzetno zadovoljni poslom koji su ovi psi obavljali.

Turski pastiri uspjeli su stvoriti i pasminu koja je uvijek oprezna, izuzetno samouvjerena i neustrašiva, a opet odana i nježna prema svojoj obitelji, posebno prema djeci.

U novije vrijeme Kangalima se povjerilo čuvanje većih životinja. Uglavnom čuvaju krave, a promijenili su se i njihovi glavni predatori. Štite stada od medvjeda, vukova i šakala.

Ovi psi su razvili strategiju u 3 koraka kada se suoče s prijetnjom. Kad primijete grabežljivca, najprije će ih pokušati prestrašiti lajanjem. Ako grabežljivac ne bježi pred Kangalom te se odluči približiti, ovi će psi početi režati, a ako ni to ne uspije otjerati grabežljivca pokrenut će svoj napad.

Kod napada koriste svoje glavno oružje - brzinu i snagu. Oni mogu postići brzinu do 50 km/h i imaju snagu ugriza od 700 PSI (trostruko jaču od Pitbula). Ovi psi imaju istu strategiju napada kroz cijelu svoju povijest. Oni će naletjeti na grabežljivca i pokušati ih oboriti udarajući ih ramenom. Nakon toga pokušavaju napasti najslabije točke - grlo i stražnje noge.

Udruge

Kinološki klub u Velikoj Britaniji priznao je ovu pasminu 2013. Također su rekli da će svi psi koji su prethodno registrirani kao Anatolijski ovčari biti registrirani kao Turski Kangali kada nastupi vrijeme za to.

FCI je službeno priznao i promijenio sve Anatolijske ovčare u Kangale 2018. godine kada je Turski kinološki savez (KIF) izdao dokument u kojem se kaže da će svi Anatolijski ovčari službeno postati Turski Kangali i tada je došlo do spajanja ove nekad dvije pasmine u jednu.

Ova pasmina je rijetka, pa ako vas zanima kupnja Kangala, pobrinite se da znate kako se nositi s tim psima i budite spremni pričekati i potrošiti nešto više novca prilikom kupovine psa.

World Dog Finder team