Njemački ovčar – povijest i podrijetlo

---

Moguće je da je njemački ovčar najpoznatija pasmina na svijetu. Ovo je najpouzdanija radna pasmina još od svojih najranijih početaka, bilo da je bila zadužena za pastirske, vojne ili policijske, ova pasmina je savršeno izvršavala sve poslove koji su joj se povjerili.

Njemački ovčar - podrijetlo imena

Izvorno ime ove pasmine je Deutscher Schäferhund na njemačkom jeziku. Ime im je nadjenuo čovjek po imenu Max Emil Friedrich von Stephanitz, bivši konjanički činovnik i student Veterinarskog fakulteta u Berlinu koji je bio član „Phylax društva“ koje se zalagalo za uzgoj pasa isključivo u radne svrhe.

Von Stephanitz je bio uzgajivač pasa kojemu se pripisuju zasluge za stvaranje ove pasmine u obliku kakvu ju danas poznajemo.

Ime Deutscher Schäferhund, doslovno se prevodi kao „njemački ovčarski pas“. Ovoj pasmini je dano takvo ime jer im je to bio prvi zadatak – pomaganje pastirima u odgoju i zaštiti ovaca i ostale stoke. U to vrijeme svi pastirski i ovčarski psi s podrijetlom u Njemačkoj su se zvali tim imenom te kako bi se upravo ovu pasminu razlikovalo, dalo joj se prvo ime Staronjemački ovčarski pas.

To se ime zadržalo te se koristilo za registraciju i upis ovih pasa u službene knjige. Po završetku prvog Svjetskog Rata svijet nije bio pretjerano naklonjen Njemačkoj te se vjerovalo da će dio „Njemački“ u imenu ove pasmine naštetiti popularnosti ove pasmine. Kinološki Savez Ujedinjenog Kraljevstva promijenio je naziv ove pasmine u „Alsaški vučji pas“. Još uvijek nije potpuno jasno jesu li preimenovali pasminu radi toga što su vodili brigu o njenoj dobrobiti ili radi toga da jednostavno napakoste Nijemcima. Odlučili su ovoj pasmini dati ime po regiji Alsace u Francuskoj koja leži na granici s Njemačkom. Mnoga kinološka udruženja su brzo prihvatila novo ime.

Ubrzo je dio imena „vučji pas“ uklonjen, nakon nekoliko molbi i dosta truda od strane uzgajivača koji su se brinuli da će populariziranje imena „vučji pas“ dovesti u pitanje popularnost i legalnost vlasništva ove pasmine te su se brinuli da će se ovi psi smatrati hibridom psa i vuka.

Dio imena „Alsaški“ zadržao se 50 godina sve do 1977. kada su prve molbe urodile plodom te su uzgajivači napravili pritisak na Kinološki Savez Ujedinjenog Kraljevstva da daju službenu dozvolu da ovi psi opet imaju službeno ime „njemački ovčar“. Međutim, u službenim registrima ovi psi su i dalje imali naziv „Alsaški“ sve do 2010. godine kada je taj dio službeno odbačen.

Podrijetlo njemačkog ovčara

Prije dvije godine (2018.) napravljena je studija te je zaključeno da je popularna europska pastirska pasmina iz 1850. godine predak čak 7 poznatih ovčarskih pasmina: njemačkog ovčara, berger picarda, talijanskog cane paratore-a, bergamskog ovčara, pastore d'Oropa, lupino del gigante i pastore Lessinia e del Lagorai.

Tijekom tog vremena, ovi psi su bili ciljano križani kako bi se dobio najbolji mogući radni pas. Lokalni pastiri križali su pse te su htjeli postići pametnog, inteligentnog, brzog psa s odličnim njuhom koji bi mogao što efikasnije obavljati pastirske i ovčarske zadatke.

Ti psi veoma su se razlikovali od sela do sela te su uzgajivači imali inicijativu da se napravi službeni standard pasmine. Jedan od prvih pokušaja ka ostvarenju tog cilja bio je organizacija „Phylax društva“ koje je osnovano 1891. godine te su htjeli napraviti standard i službeni plan razvoja njemačkih pasmina. Društvo se raspalo nakon samo 3 godine radi internih nesuglasica i nemogućnosti dogovora oko toga koje bi se karakterne osobine trebale promovirati kod kojih pasmina.

Industrija se počela razvijati u to vrijeme te se i broj prirodnih grabežljivaca smanjio. Njemačke farme se okreću mehaničkoj obradi i proizvodnji te su tradicionalni poslovi koje su obavljali psi nestali. 1899. godine g. von Stephanitz posjetio je izložbu pasa gdje se izlagao pas po imenu Hector. Hector je bio ovčar koji je pažljivo uzgajan generacijama te se von Stephanitz odmah zaljubio u njega. Hector je bio inteligentan, jak, odan i brz te ga je spomenuti gospodin odlučio isti tren kupiti.

Nakon kupnje tog psa, von Stephanitz promijenio mu je ime u „Horand von Grafrath“ te je ubrzo nakon toga osnovao „Verein für Deutsche Schäferhunde” (klub njemačkih ovčara). Von Stephanitz je svog psa Horanda proglasio prvim službenim njemačkim ovčarom te je bio prvi pas koji je ikad upisan u službeni registar kluba.

U samo nekoliko kratkih desetljeća rada klub njemačkih ovčara učinio je ovu pasminu izuzetno popularnom te su postigli zavidne brojke pasa diljem svijeta. To je pozicija koju ovi psi drže do danas. Do 1923. godine klub je već imao preko 50.000 članova u preko 500 podružnica samo u Njemačkoj.

Vjeruje se kako je klub postigao takve zavidne rezultate jer je von Stephanitz bio neustrašiv, čvrst i beskompromisan vođa. Danas mu se pripisuje stvaranje modernog njemačkog ovčara.

Rast popularnosti

1919. godine Kinološki Savez UK-a počeo je voditi službene registracije pasa i pasmina te je u to vrijeme bilo prijavljeno 54 njemačkih ovčara. Sedam godina kasnije ova pasmina broji brojku od 8.000 registriranih jedinki. Ovi psi dobili su globalno priznanje nakon prvog Svjetskog Rata.

Vojnici koji su se vraćali s europskih bojišta hvalili su europske pasmine te su podigli interes diljem SAD-a. Postojale su i pseće „filmske zvijezde“ po imenu Rin Tin Tin i „Strongheart“ koji su značajno pridonijeli popularizaciji ove pasmine.

Prvi njemački ovčar registriran pri Američkom kinološkom savezu zvao se „Queen of Switzerland“ (kraljica Švicarske).

Popularnost im je dodatno porasla nakon što je njemački ovčar po imenu Sieger Pfeffer von Bern osvojio Best in Show 1937. i 1938. godine na izložbama pod organizacijom Američkog kinološkog saveza. Nažalost, ta popularnost nije dugo trajala s obzirom na to da je II. Svjetski rat počeo te je ojačala protu-njemačka svijest kod Amerikanaca. Od 1950-ih godina popularnost ovih pasa neprestano raste te je 1993. godine ova pasmina postala trećom najpopularnijom pasminom u SAD-u. 2016. godine njemački ovčari rastu za jedno mjesto te postaju druga najpopularnija pasmina u SAD-u.

Ovo su odlični psi za izložbe pasa, a jednako su dobri i u psećim sportovima stoga nije čudno što ovi psi ostaju jedna od najpopularnijih svjetskih pasmina.

World Dog Finder team