Bernardinac - pas za spašavanje

Bernardinac - pas za spašavanje

03.05.2020. 17:23:21


Bernardinci su dragi, izuzetno mirni i miroljubivi psi. Ime su dobili po poznatom talijanskom redovniku po imenu Bernard iz Menthona, a izvorno ih je uzgajao samostan na prijelazu “Great St. Bernard” smješten na talijansko-švicarskoj granici.

Samostan je bio smješten na posebno teškom terenu, na gotovo 2,5 kilometra nadmorske visine. Nepotrebno je reći da je život na tako velikim nadmorskim visinama mnogo teži od onoga na što smo obično navikli, a psi koji su tamo živjeli i radili morali su razviti posebne osobine i karakteristike.

Bernardinci su izuzetno ljubazni i strpljivi psi. Odlično se slažu s djecom, a poznato je i da su posebno pažljivi u interakciji s njima. Mogli bismo čak reći da su Bernardinci svjesni svoje veličine i snage i koliko lako mogu ozlijediti malu djecu. Njihova ljubaznost je od dodatne koristi budući da su prvotno uzgajani u svrhu potrage i spašavanja u njihovoj rodnoj alpskoj regiji. Kad pomislimo na Bernardinca prvo što nam padne na pamet je pas koji ima malu poznatu bačvicu oko vrata. Za tu mentalnu sliku možemo zahvaliti g. Edwynu Henryu Landseeru jer je upravo on popularizirao Bernardince s bačvicom. Sir Landseer je poznat po svojim slikama pasa. Newfoundlande je slikao češće nego bernardince, ali njegove slike bernardinaca su dostigle legendarni status.

Potraga i spašavanje bernardinaca

Na nadmorskoj visini na kojoj su bernardinci živjeli kisik je rjeđi tako da je ova pasmina razvila snažno srce i dovoljno velik kapacitet pluća kako bi mogla dugo raditi i ne umarati se brzo.

Selektivno su uzgajani da imaju dvostruku dlaku koja ih štiti od ekstremnih vremenskih uvjeta koji su uobičajeni u planinama. Njihove misije pretraživanja i spašavanja uglavnom su uključivale rad u izuzetno teškim uvjetima poput dubokog snijega, snježnih oluja, pretraživanja nakon lavina i planinarenja na ekstremnim udaljenostima kako bi pronašli nesretne duše koje su se našle u opasnim situacijama u talijanskim ili švicarskim Alpama.

Neki od predaka bernardinca bili su lovački psi s izraženim njuhom što je bila odlična stvar za uzgajivače ove pasmine budući da su se u spašavanju i lociranju nestalih ljudi oslanjali na njuh. Izvorni bernardinci bili su mnogo manji, otprilike veličine modernog njemačkog ovčara. Svoju današnju veličinu dosegli su kad su se klubovi za uzgoj i uzgajivačnice počeli više fokusirati na izgled nego na njihovu radnu sposobnost. Druga važna uloga u izgledu današnje pasmine može se pripisati newfoundlandu koji su dovedeni u Alpe i križani s izvornim bernardincem. Veliki problem u opstanku ove pasmine bila je stvarna priroda njihova rada. Radili su u teškim i izuzetno opasnim uvjetima. Mnogi psi za uzgoj izgubljeni su tijekom 18. i 19. stoljeća zbog lavina i drugih nesreća koje su se dogodile dok su bili u svojim misijama i potragama. Zbog malog broja preostalih pasa došlo je do toga da su se morale uvesti i druge pasmine i u to su vrijeme njihovi uzgajivači odlučili krenuti s newfoundlandom.

Bernardinac je tako naslijedio newfoundlandovu dugu i gustu dlaku koja ih je počela usporavati u misijama potrage i spašavanja i s vremenom su prestali biti korišteni u svoje prvobitne svrhe.

odrasli bernardinac

Prvi bernardinci

Redovnici samostana Svetog Bernarda dobili su svog prvog psa negdje između 1660. i 1670. Tako su počeli skupljati i pažljivo uzgajati ove pse koji su birani na temelju svoje radne sposobnosti. Nisu imali gotovo nikakvog interesa za njihov izgled, zanimale su ih samo njihove sposobnosti, oštar njuh i otpornost. Oni su usavršili bernardince kao radne pse oko 1750. godine i sljedećih 150 godina spašavali su živote putnika koji su se našli u problematičnim situacijama na čuvenom švicarskom prijelazu. O potragama i spašavanju izvornih bernardinaca govorilo se naveliko, da lako mogu nanjušiti čovjeka ispod više od 2 metra snijega.

Poznata je činjenica da je prvi sat nakon što se dogodi lavina najvažniji. Ako pas nije uspio pronaći preživjelog za sat vremena, najvjerojatnije će pronaći tijelo. Nakon jednog takvog zastrašujućeg događaja redovnici su poslali dva ili tri bernardinca kako bi započeli misiju potrage i spašavanja. Psi su sami bili mnogo brži u potrazi nego kad ih je vodio čovjek. Uhvatili bi miris i počeli kopati po snijegu, ledu i krhotinama dok na kraju ne dođu do nesretne osobe. Zanimljiva činjenica je da ovi psi nisu nosili bačvicu konjaka oko vrata. Neki su redovnici priznali da su oko vrata ovih pasa stavljali bačvice kako bi zabavili turiste koji su prolazili kroz njihov samostan. Kasnije je tu sliku popularizirao ranije spomenuti Sir Edwyn Landseer.

Vještine bernardinaca u misijama potrage i spašavanja dosegle su legendarni status i to su bili prvi psi na koje je bi bilo tko pomislio kada bi se spomenuo planinski pas za potragu i spašavanje. Postoji jedan bernardinac kojeg posebno spominjemo, a koji se smatra najboljim kada govorimo o potrazi i spašavanju. Bernardinac po imenu Barry koji je živio u samostanu Sv. Bernarda navodno je spasio živote preko 40 ljudi. Nakon što je umro 1812. godine, njegovi ostaci postavljeni su u Prirodoslovni muzej u Bernu u Švicarskoj.

Veliki problem ove pasmine nastao je između 1816. i 1818. Vrijeme je tada bilo ekstremno i mnogo je bernardinaca umrlo tijekom spasilačkih misija. Skoro su izumrli i u samostanu je ostalo samo nekoliko pasa. Redovnici su se brinuli kako će njihovi voljeni psi nestati te će se okončati njihovo stoljetno druženje. Širili su to upozorenje po obližnjim gradovima i selima i ljudi su ih čuli. Poslali su svoje lokalne bernardince u samostan kako bi se njihov plemeniti posao mogao nastaviti i tako osigurali opstanak pasmine. Nažalost, u to je vrijeme newfoundland uveden u genetski bazen bernardinca i pojavili su se drugi problemi.

Bernardinci iz samostana Sv. Bernarda pomogli su spasiti živote preko 2000 ljudi. Njihova posljednja zabilježena upotreba za traganje i spašavanje bila je 1897. kada je bernardinac locirao dječaka koji je pao u duboku pukotinu i umalo se smrznuo do smrti da ga ovaj pas nije našao, probudio i zagrijao.

Danas su bernardinci voljeni diljem svijeta zbog svog slatkog izgleda i sjajnog karaktera što ih čini jednom od najboljih obiteljskih pasmina.

World Dog Finder team

/upload/editor/blobid1_HQYBwC5jg3.png

Podijeli

Podijeli