Alabai pas - zabavne činjenice o razbijaču vukova

---

Alabai je jedna od najimpresivnijih pasmina na svijetu. Ovi prirodni zaštitnici pomažu ljudima da prežive više od 5.000 godina. Oni su štitili i surađivali s pastirima u regiji Srednje Azije. Ako ikada budete imali zadovoljstvo upoznati ga, sigurni smo da ćete biti impresionirani impozantnim likom ove pasmine. Evo nekoliko zabavnih činjenica o pasmini alabai.

1. Pas s mnogim imenima

Kao što možete zamisliti, tako stara pasmina poznata je pod mnogo različitih imena. Pas alabai službeno je poznat kao srednjoazijski ovčar. To je njihovo registrirano ime kod svih glavnih kinoloških udruga poput Američkog kinološkog saveza ili Fédération Cynologique Internationale.

Alabai je poznat i kao srednjoazijski ovčar, srednjoazijska ovčarka, CAO, turkmenski Alabai i Aziat.

2. Drevno podrijetlo

Prirodnom selekcijom razvijeno je samo nekoliko pasmina, s malo ili nimalo interakcije s ljudima. Većina pasmina pažljivo je uzgajana zbog svojih karakteristika. Ljudi su željeli promovirati karakteristike koje su određene pse učinile korisnima za zadatak koji im je povjeren. To može biti lov, stočarstvo, zaštita ili samo druženje.

Pas alabai evoluirao je prirodnom selekcijom. To je dovoljan dokaz o njihovoj prilagodljivosti i snazi. Ti su psi morali biti najjači, najveći i najbolje opremljeni za preživljavanje u divljini. Srodni su s kavkaskim ovčarima, tibetanskim mastifima i anatolskim ovčarima, ali njihov je razvoj bio potpuno neovisan.

3. Razbijač vukova

Alabai je neizmjerno jaka pasmina. Ti se psi koriste kao zaštitnici stoke i ljudi, što je posao u kojem su briljirali više od pet tisućljeća. Vlasnici su im davali različita imena i nadimke, ali jedan nadimak ostaje od ostatka - Volkadov.

Na ruski se Volkadov može prevesti kao razbijač vukova. Ako ste se brinuli o snazi ​​alabaija, ovo bi trebao biti jasan pokazatelj koliko su jaki. Srednjoazijska regija puna je velikih grabežljivaca poput vukova, medvjeda, čak i snježnih leoparda. Iako pojedinačni pas ne može se suprotstaviti čoporu vukova, čopor alabaija sigurno im se može suprotstaviti. Mnogo je svjedočenja ruskih farmera koji su tvrdili da su im psi pobijedili vukove, a budući da smo i sami vidjeli alabaija, iskreno možemo reći da nismo iznenađeni.

4. Očekivano trajanje života

Pas alabai je divovska pasmina. Ti psi mogu doseći visinu od 71 centimetara i težiti preko 50 kilograma. Apsolutno su masivni, a njihova veličina je presudno utjecala na njihov opstanak i rad. Međutim, loša strana divovske pasmine je što imaju kraći životni vijek. Pasmine poput njemačke doge, newfoundlanda, bulmastifa ili škotskog jelenskog hrta imaju relativno kratak životni vijek.

Dobra vijest je da su alabai psi iznad prosjeka što se tiče dugovječnosti. Ovi psi imaju prosječni životni vijek 13,5 godina, a neki vlasnici prijavljuju pse koji žive i do 17 godina. To je vrlo neobično za tako divovsku pasminu. Ako se ikada odlučite za alabaija, možete biti sigurni da će se držati s vama još neko vrijeme.

5. Mongolski ratni psi

Psi se tisućama godina koriste za ratove i bitke. Svakako je razumljivo da bi tako impresivna životinja pogodila strah u srcima protivničke vojske, a toga nije bio nitko svjesniji od moćnog Džingis-kana.

Džingis Kahn osvojio je pola svijeta, a pas alabai odigrao je vitalnu ulogu u tom osvajanju. Mongolska vojska koristila je ove pse kao zaštitnike svoje stoke i kao ratne pse. Znali su se zaletiti u bitku zajedno s legendarnim mongolskim jahačima i njihovim brzim konjima. Spretna konjica koristila je alabai pse da bi probila neprijateljske redove i ubirala pustoš u protivničkom pješaštvu. Dok su vojnici pokušavali izbjeći moćne čeljusti alabaija, mongolska konjica iskoristila je tu priliku da ih desetkuje.

6. Borbe pasa

Drugi dio krvave povijesti alabaija bile su borbe pasa. Srednjoazijska regija bila je ispunjena nomadskim plemenima koja su koristila ove pse za zaštitu. Ta su plemena često bila u sporovima oko zemalja koja su nudila najbolja područja za ispašu stoke, a često su koristila pse alabai za rješavanje sporova. Nakon što su plemena sklopila mir i Rusija ih napala, plemena su postala mala područja sa svojim oblicima vladavine. Stariji su se sastajali i razgovarali o važnim pitanjima.

Drugi dio tih sastanaka bio je alkohol, hrana i zabava. Jedna od najdražih aktivnosti bila im je borba protiv Alabaija iz različitih plemena. Najjači psi bi bili uvedeni u ringove i prikvačeni jedni za druge. Međutim, ta su plemena cijenila svoje pse i rijetko su im dopuštala da se zapravo bore. Većina borbi prestala bi nakon što bi slabiji pas u prvih nekoliko trenutaka u jami ustuknuo. Dogodila bi se borba kad dva jednako dominantna psa ne bi odstupila. Čak i tada, vlasnici su rijetko dopuštali da se pojave teške ozljede.

7. Moderne borbe pasa

Za razliku od psećih borbi u stara vremena, alabai se danas koristi za brutalne prakse u regiji Srednje Azije. Nažalost, zemlje poput Tadžikistana, Afganistana, Kazahstana nisu zabranile borbe pasa. Rusija ima zakone protiv okrutnosti nad životinjama i borba pasa, ali to je i dalje uobičajena praksa.

Alabai je velika i moćna pasmina, pa nije ni čudo što su popularan izbor za ljude koji su uključeni u ove aktivnosti. Za razliku od psećih borbi u starim verzijama, moderne su verzije puno brutalnije i često završe tako što jedan pas ubije drugog. Osim alabaija, ljudi s ovih područja uvoze i druge borbene pse. Najpopularniji izbori su američki pit bull terijer, američki buldog, anatolski ovčar, rotvajler i tosa.

Ako želite znati više o borbama pasa, pogledajte ovaj članak - Borbe pasa kroz povijest.

World Dog Finder team