Meksički bezdlaki pas

Ovaj pas ima glatko tijelo, bademaste oči, velike uspravne uši te dugačak vrat i rep. Oni dolaze u tri veličine a ove tri veličine imaju različita imena u dva standarda na koja ćemo se fokusirati. FCI (Fédération Cynologique Internationale) ove veličine naziva standardnom, minijaturnom i srednjom ili “intermediate”.

FCI standard

FCI ove pse opisuje kao "drevne, prirodne i primitivne pse". Kažu da su ove pse modelirali i oblikovali isključivo evolucijom. Spominju i da su xoloi vrlo atraktivni, vitki i elegantni psi koji su umjereni u svim aspektima. Ovi psi su dio Skupine 5 (Spitz and Primitive Types), Odjeljak 6 (Primitive Type). Ovaj standard ima specifičnu visinu za sve tri veličine i one su sljedeće:

• Standard - 46-60 centimetara
• Srednja - 36-45 centimetara
• Minijaturna - 25-35 centimetara

Nema posebnih ograničenja težine, ali njihova težina bi uvijek trebala biti proporcionalna njihovoj visini. Ovi psi nemaju radni ispit i FCI ih je registrirao 6. studenog 1961. godine.

ZANIMLJIVOST: Svi xoloitzcuintle psi imaju jedan dominantni gen za bezlakost i jedan recesivni gen zadužen za dlaku. Upravo zbog toga otprilike jedna trećina xoloitzcuintle pasa se rađa s dlakom.

Njega i higijena

Xolo pas ima čvrsto, mišićavo tijelo. Krzno je (ako ga ima) kratko i lako za održavanje. Krzno xoloitzcuintle psa, koje dolazi u različitim bojama (crna, sivo-crna, crvena, boja jetre ili brončana), je potrebno tek ponekad četkati. Bezdlaka varijacija ove pasmine često ima malo dlake na glavu, šapama i zadnjoj trećini repa (vršni dio). Bezdlaki pas zahtijeva više brige nego varijacija s dlakom zbog toga što je njihova koža konstantno izložena svim vanjskim utjecajima. Kada je vani sunčano vrijeme, potrebno je na psa nanijeti kremu za sunčanje. Kožu također treba povremeno oprati i hidratizirati. Ovi psi najbolje funkcioniraju u toplijim krajevima. Kada je vani hladno, trebali bi u šetnjama imati obučenu vesticu, a kako bi im bilo toplije.

ZANIMLJIVOST: Iako imaju istu tjelesnu temperaturu, bezdlaki pas na osjet je topliji od xolo psa s dlakom. To je vjerojatno jedan od razloga zašto su u prošlosti ljudi smatrali da bezdlaki meksički psi pomažu kod raznih bolesti.

Nokte psa treba redovno podrezivati, zube treba redovno prati (nekoliko puta tjedno), a uši treba pregledavati i čistiti po potrebi. Xoloitzcuintle pas, za razliku od drugih pasa, znoji se kroz kožu i šape pa je potrebno te dijelove tijela uvijek držati čistima.

Trening

Xoloitzcuintle pas aktivan je i okretan, ali za ovog psa dovoljne su umjerene svakodnevne šetnje. Duge šetnje i povremeno trčanje bit će dovoljno da vaš pas bude sretan i zdrav. Ovo je inteligentna, jako osjetljiva i privržena pasmina. Jedna je od najplemenitijih i najvjernijih pasmina na svijetu. Xolo psi obožavaju svoju obitelj i posebno se povežu s osobom koja ih hrani i koja s njima provodi najviše vremena. Zahtijevaju puno pažnje i interakcije sa svojim ljudima. Ovi psi su osjetljivi; ne podnose nesklad, svađu i povišene tonove. Važno im je da su dio skladnog kućanstva. Također, xoloitzcuintle psi su vrlo zaštitnički nastrojeni prema svojoj obitelji i čine odlične pse čuvare. Loša strana ove njihove opreznosti i zaštitničkih nagona je ta što će ovi psi lajati na gotovo sve. Svaki novi zvuk i svaku novu pojavu. Važno je naučiti ih da prestanu lajati na naredbu.

Ponašanje i socijalizacija

Xoloitzcuintle pas ima snažan nagon za lov pa je potrebno biti oprezan tijekom šetnji. Ovi psi će najvjerojatnije potrčati za svakom manjom životinjom koju uoči. Međutim, unatoč nagonu, ovaj pas može živjeti zajedno s mačkom ili nekom drugom životinjom, pod uvjetom da su odrasli zajedno.

Xolo pas zahtijeva opsežnu i ranu socijalizaciju i dresuru. Socijalizacija je izuzetno važna jer se ovi psi lako prestraše novih ljudi i novih, nepoznatih podražaja. Iako ih je generalno lako i brzo dresirati, Ovi psi dosta su neovisni i tvrdoglavi te znaju manipulirati svojim vlasnikom. Važno je pokazati im da mislite ono što govorite. Pas vas mora poštovati kako bi trening bio uspješan.

ZANIMLJIVOST: Ovi su psi postali jako popularni kada su ih 1920ih nekoliko udomili meksička slikarica Frida Kahlo i slikar Diego Riviera.

Zdravstveni problemi

Ovaj pas ima životni vijek od 13 do 18 godina i prilično je zdrava pasmina. Još nisu pronađeni zdravstveni problemi karakteristični za ovu pasminu. Međutim, svaki odgovorni uzgajivač će svejedno testirati svoje pse na određene bolesti prije nego ih krene koristiti za uzgoj. Xoloitzcuintle pse preporučljivo je testirati za potencijalne probleme s displazijom kuka, luksirajućom patelom, kao i za bolesti srca i očiju. Također, neki bezdlaki psi nemaju sve zube. Često im nedostaju premolari i kutnjaci. S obzirom da se denticija (nedostatak zubi) javlja samo kod bezdlake verzije ove pasmine, smatra se da je ista genetski povezana s dominantnim genom koji uzrokuje bezlakost. Denticija se ne smatra manom na izložbama pasa.

Xoloitzcuintle uzgajivačnice

Ovi psi su rijetki čak i danas, zato budite spremni pričekati svoje novo xolo štene. Prije kupnje provjerite imate li posla s uglednim i registriranim uzgajivačem pasa. World Dog Finderu radi isključivo s registriranim uzgajivačima, stoga bismo toplo preporučili korištenje ove web stranice za pronalaženje uzgajivača xoloitzcuintle pasa. Postavite uzgajivaču što je više moguće pitanja kako biste saznali što više o ovoj pasmini. Također, uzgajivače uvijek možete potražiti u nacionalnom kinološkom savezu. Budući da je tako rijedak, čistokrvni xoloitzcuintle može biti vrlo skup. Cijena čistokrvnog xoloitzcuintle šteneta kreće se između 600 i 800 dolara.

PRETRAŽITE XOLO UZGAJIVAČNICE

World Dog Finder team

Ovi psi su imali ogromnu ulogu u drevnim američkim civilizacijama poput Maja i Azteka. U drevnim grobnicama pronađeni su mnoge statue bezdlakih pasa, a čak je i sam Kolumbo spomenuo ove pse u časopisima pod imenom “New World”. Oni su imali ključnu ulogu u životu, kao i u smrti drevnih Maja i Azteka.

Podrijetlo imena

Ova je pasmina ime dobila po astečkom božanstvu Xolotl, Bogu vatre i vodiču mrtvih na njihovo putovanje u zagrobni život. Riječ “itzcuintli“ je astečka riječ za psa.

Podrijetlo pasmine

Za ovu pasminu se smatra da spada među najstarije pasmine na svijetu. Povjesničari vjeruju da su ovi psi na američki kontinent došli zajedno s prvim ljudima koji su prešli Beringski tjesnac. Nedavno smo putem arheoloških iskapanja i istraživanja otkrili da su ovi psi stari više od 3.500 godina i to bi mogao biti razlog zašto su imali tako veliku ulogu u tim drevnim civilizacijama. Njihovo točno podrijetlo još je nepoznato i ne znamo točno kako je ova pasmina nastala. Kao što smo već spomenuli, najvjerojatnije su rezultat spontanih genetskih mutacija, jer ovi psi ne dijele DNK s bilo kojom drugom registriranom pasminom. Postoje tri poznate bezdlake pasmine, a to su kineski kukmasti, peruanski bezdlaki pas i tzv. xolo. Njihovo nepoznato podrijetlo, zajedno s izgledom, obavija ih misterijom. Još jedan čimbenik koji doprinosi ovoj misterioznoj pasmini je činjenica da ih doista i okružuje puno mitova.

Mitologija

Kao što smo već rekli, ovi su psi igrali ogromnu i važnu ulogu u nekim od najpoznatijih svjetskih drevnih civilizacija - Maja i Azteka. Povijest ove dvije civilizacije spada pod najzanimljivije stvari koje možemo pročitati i naučiti. Oni su imali posebno mjesto za ove pse. Ti su psi nazvani po bogu smrti i munje koji je imao naziv "Xolotl", a najveći razlog za to je taj što su te drevne civilizacije vjerovale da ih je stvorio sam taj bog. Postoji legenda koja kaže da je Xolotl uzeo djelić "Kosti života" i upotrijebio ga kako bi stvorio ove pse. Ove pse je stvorio sa svrhom, a svrha im je bila zaštititi ljude tijekom života i sigurno ih odvesti do mitskog Mictlana (Podzemni svijet) nakon njihove smrti.

Vjerovalo se da ovi psi imaju duhovne moći, a najvažnija moć im je bila mogućnost spriječavanja zlih ili loših duhova. Neki od ovih pasa mumificirani su i sahranjeni zajedno sa svojim vlasnicima kako bi ih sigurno mogli voditi na putu do podzemlja. Ostali su ljudi pokopani sa sitnim figuricama bezdlakih pasa, također u svrhu sigurnog odvođenja u podzemlje. Malo je vjerojatno da su pas i vlasnik istodobno umrli, stoga je razvijena teorija da su drevni xoloi bili žrtvovani, a ostaci pronađeni u drevnim grobnicama u potpunosti podržavaju ove tvrdnje.

Za ove pse se vjerovalo da su čudotvorni i da imaju iscjeliteljske moći (pomagali su kod astme, zubobolje, nesanice, reume). Asteci su vjerovali da su ovi psi bili sveti.

Xoloitzcuintle - izvor hrane

Ta mitologija nije bila jedina uloga ovih pasa u drevnim civilizacijama, nažalost, postojala je druga i mnogo zlobnija uloga. U doba Mezoamerike, ovi psi i purani bili su jedine pripitomljene i pažljivo uzgajane životinje. Držali su se kao kućni ljubimci i kao izvor hrane. Njihovo se meso smatralo delikatesom i pažljivo se konzumiralo kako se opstanak pasmine ne bi doveo u pitanje. Njihovo se meso obično konzumiralo tijekom posebnih vjerskih obreda, a Azteci su vjerovali da će konzumiranjem njihovog mesa naslijediti sve mitske moći koje je posjedovao xolo.

Kad su španjolski konkvistadori stigli na ta područja, upoznali su lokalna sela i stanovništvo s onim što se na zapadu smatramo izvorima životinjske hrane poput krava, kokoši i janjadi. Nažalost za xoloitzcuintle, Španjolci su upoznati s lokalnom tradicijom i hranom. Kaže se da su konkvistadori razvili tako snažan ukus za meso xolo-a da su gotovo "pojeli pasminu do izumiranja".

Xolo novija povijest

Xoloitzcuintle se čak i danas smatra rijetkom pasminom. Postali su popularniji diljem Meksika kada su Frida Kahlo i Diego Rivera dobili par xoloa i učinili ih dijelom svog jedinstvenim i “zaštićenog” izgleda. Njihova je rijetkost, kulturna i povijesna važnost ono što je značajno pomoglo ovim psima da postanu popularni. Situacija se malo poboljšala za ove pse, no oni su i dalje ostali nepriznati širom svijeta do 1956. godine.

Prvi xoloitzcuintle pas registriran pri Američkom kinološkom klubu zvao se Mee Too.