9 najčešćih problema s mjehurom kod pasa

---

Može biti izazovno reći kada se vaš pas ne osjeća dobro, ali problemi s mokraćom obično dobivaju pažnju koju zaslužuju. Kada psi imaju krv u mokraći, naprežu se da mokre, proizvode abnormalno male ili velike količine urina ili počnu imati nezgode u kući, nešto očito nije u redu. Pogledajmo 9 najčešćih problema s mokraćom i mjehurom kod pasa i što možemo učiniti u vezi s njima.

1. Kamenje u mjehuru

Kamenci (uroliti) mogu se formirati bilo gdje u urinarnom traktu, ali se najčešće nalaze u mokraćnom mjehuru. Veliki kamenci obično su vidljivi na rendgenskim snimkama, ali manji kamenci mogu zahtijevati ultrazvuk abdomena.

Kamenje u mokraćnom mjehuru može se sastojati od različitih minerala, uključujući struvit, kalcijev oksalat i urat, a opcije liječenja će se razlikovati ovisno o vrsti pronađenog kamena. Na primjer, struvitni kamenci se obično mogu otopiti hranjenjem pasa specifičnom hranom ili davanjem sredstava za zakiseljavanje mokraće. Ipak, druge vrste kamenaca zahtijevaju kirurško uklanjanje.

Kamen se može zaglaviti u mokraćovodu i potpuno spriječiti psa da mokri. To stanje se smatra hitnim veterinarskim stanjem! Ako sumnjate da vaš pas ima blokadu uretre, odmah ga odvedite veterinaru.

POVEZANI ČLANAK: Što znači krv u mokraći psa?

2. Infekcije mokraćnog sustava

Bakterijske infekcije mokraćnog sustava (UTI) najčešće su kod ženki, ali mogu utjecati na bilo koji spol. Infekcije mokraćnog mjehura su relativno česte u pasa, ali situacija postaje ozbiljnija ako se infekcija proširi na bubrege psa.

Veterinar će možda moći dijagnosticirati UTI na temelju simptoma vašeg psa i rutinske analize urina. Ipak, složeniji slučajevi mogu zahtijevati analizu krvi, urinokulturu ili druge dijagnostičke pretrage. Infekcije mokraćnog mjehura obično dobro reagiraju na liječenje antibioticima. Infekcije bubrega često zahtijevaju hospitalizaciju radi intravenske terapije tekućinom i antibiotika.

Ako infekcije mokraćnog sustava postanu problem koji se ponavlja, vaš će veterinar morati istražiti glavni uzrok.

3. Urinarna inkontinencija

Urinarna inkontinencija najčešća je kod steriliziranih pasa, ali se može pojaviti u bilo kojeg pojedinca. Obično je uzrokovan hormonskim nedostacima, koji rezultiraju gubitkom kontrole nad uretralnim sfinkterom (mišićem koji sprječava istjecanje mokraće iz mokraćnog mjehura), ali strukturni ili neurološki problemi također mogu igrati ulogu.

Psima s inkontinentnošću curi mokraća, ali se inače čini normalni. Pojedinci koji su samo blago zahvaćeni mogu povremeno ispuštati male količine urina (osobito tijekom spavanja). U teškim slučajevima, oboljeli psi gotovo neprestano mokre. Psi s inkontinencijom imaju veću vjerojatnost da će razviti probleme s kožom oko stražnjeg dijela zbog opekotina urina, a vjerojatnije je i da će razviti infekcije mokraćnog sustava.

Najčešće korišteni lijek za liječenje inkontinencije kod pasa je fenilpropanolamin (PPA). Hormonska nadomjesna terapija je druga opcija, ali ima veći rizik od nuspojava. Ako lijekovi ne kontroliraju inkontinenciju psa, dostupno je nekoliko kirurških zahvata. Koji je tretman najbolji za psa određuje se njihovim specifičnim okolnostima.

4. Zatajenje bubrega

Akutno zatajenje bubrega nastaje kada infekcija, toksini (kao što je antifriz) ili drugi problemi uzrokuju da bubrezi izgube sposobnost funkcioniranja u kratkom vremenskom razdoblju. Kronično zatajenje bubrega razvija se postupno i često nema prepoznatljiv uzrok.

Zatajenje bubrega uzrokuje da psi piju i mokre više nego inače, postaju letargični, prestaju jesti, povraćaju i gube na težini. Kasnije u napredovanju bolesti mogu proizvoditi samo male količine urina ili potpuno prestati mokriti. Nalaz krvi i urina mogu utvrditi rade li bubrezi psa ispravno. Ipak, mogu biti potrebne dodatne pretrage kako bi se utvrdio temeljni uzrok.

Liječenje zatajenja bubrega razlikuje se ovisno o specifičnom stanju psa, ali obično se sastoji od kombinacije tekućine, posebne dijete i lijekova za liječenje temeljnog uzroka ili ublažavanje simptoma. Kronično zatajenje bubrega pogoršava se tijekom vremena, ali stopa po kojoj se to događa jako varira.

5. Rak mokraćnog mjehura

Različite vrste raka mogu zahvatiti sve dijelove urinarnog trakta psa, ali najčešći je karcinom prijelaznih stanica (TCC) mokraćnog mjehura. Ovo je opasan, maligni rak. Za njegovu dijagnozu obično se koriste analiza urina, citologija sedimenta urina, testiranje antigena tumora mokraćnog mjehura, rendgenske snimke, ultrazvuk i biopsija tkiva.

Liječenje TCC može uključivati ​​operaciju, kemoterapiju, terapiju zračenjem i/ili palijativnu skrb. Lijek piroksikam daje se većini TCC pasa jer ublažava bol i čini se da usporava napredovanje bolesti. Čak i najagresivniji oblici liječenja neće izliječiti TCC, ali mogu poboljšati kvalitetu života psa i produžiti preživljavanje.

POVEZANI ČLANAK: Poliurija kod pasa | Uzroci, dijagnoza i liječenje

6. Bolesti prostate – Bolesti žlijezde prostate

Bolest prostate je relativno čest uzrok urinarnih simptoma kod muških pasa. Kastrirani psi imaju veću vjerojatnost za razvoj raka prostate, dok nekastrirani psi imaju veću vjerojatnost za razvoj infekcije prostate ili benigne hipertrofije prostate (BPH). Psi s bolešću prostate mogu se naprezati kako bi mokrili ili defecirali, a njihov urin može sadržavati krv.

Digitalni rektalni pregled obično može reći veterinaru je li pseća prostata normalna ili povećana. Ipak, mogu biti potrebni drugi testovi kako bi se identificirala specifična bolest i planiralo odgovarajuće liječenje. Kada se netaknutom mužjaku dijagnosticira BPH, kastracija je gotovo uvijek ljekovita. Infekcije prostate mogu reagirati na dugotrajno liječenje antibioticima, ali je ponekad potrebna operacija za dreniranje apscesa. Mogućnosti liječenja raka prostate uključuju operaciju, terapiju zračenjem, kemoterapiju, ali je prognoza općenito loša.

7. Dijabetes melitus

Dijabetes melitus je uzrokovan ili nepravilnom proizvodnjom inzulina u gušterači (dijabetes tipa jedan) ili nesposobnošću stanice da reagira na normalne koncentracije inzulina (dijabetes tipa dva). To rezultira ili pretjerano visokim razinama glukoze (šećera) u krvi ili vrlo niskim razinama glukoze u tjelesnim stanicama psa.

Simptomi dijabetesa uključuju pojačano mokrenje i žeđ, slabost, gubitak težine unatoč dobrom apetitu, ponavljajuće infekcije i razvoj katarakte. Teški, nekontrolirani dijabetes može dovesti do dehidracije, neravnoteže elektrolita i, ako se još uvijek ne liječi, smrti. Dijabetes obično dijagnosticira veterinar na temelju kliničkih znakova, povišene razine glukoze u krvi i prisutnosti glukoze u mokraći.

Psi s dijabetesom obično se liječe injekcijama inzulina, promjenama u prehrani i, u nekim slučajevima, oralnim lijekovima.

8. Cushingova bolest

Cushingova bolest (hiperadrenokorticizam) nastaje kada je tijelo psa izloženo abnormalno visokim razinama hormona kortizola. To se može dogoditi zbog kortikosteroidnih lijekova, tumora hipofize ili raznih tumora nadbubrežne žlijezde. Cushingova bolest uzrokuje da psi mokre i piju više nego inače. Također će imati pretjerani apetit, lošu kvalitetu dlake i abnormalnosti kože te trbušast izgled.

Cushingovu bolest nije uvijek lako dijagnosticirati i može zahtijevati nekoliko različitih laboratorijskih pretraga. Liječenje će biti određeno točnim temeljnim uzrokom. Kortikosteroidi se moraju postupno odbijati od pasa koji ih primaju jer nagli prekid može imati štetne posljedice. Tumori nadbubrežne žlijezde se kirurški izrezuju. 

POVEZANI ČLANAK: Kućni lijekovi za UTI kod pasa

9. Piometra

Nesterilizirane ženke sklone su infekciji maternice poznatoj kao piometra. Piometra se najčešće pojavljuje kod starijih ženki jedan do dva mjeseca nakon ciklusa tjeranja. Pas koji pati od piometre često će mokriti i piti više nego inače. Jedan od znakova piometre je krvavi gnoj koji curi iz vulve. Letargija, depresija i povraćanje također se često vide u ovom stanju. Analiza krvi, rendgenske snimke, ultrazvuk abdomena i mikroskopski pregled uzorka stanica uzetih iz vulve psa dat će veterinaru dovoljno informacija da potvrdi dijagnozu i odluči o najboljem tretmanu.

Piometru je najbolje liječiti hitnom sterilizacijom. Pojedinci lošeg zdravlja mogu zahtijevati terapiju tekućinom, antibiotike i druge vrste potporne njege prije operacije. Piometra može biti zastrašujuća i smrtonosna bolest ako se ne liječi brzo.

World Dog Finder team