Što je inbreeding?

---

Uzgoj pasa pažljiv je i pedantan posao koji zahtijeva puno planiranja i znanja. Odgovorni uzgajivač pasa uvijek bi trebao imati za cilj poboljšati pasminu koju uzgaja. Ako netko uzgaja pse samo zbog novca, neće toliko brinuti o poboljšanju cijele pasmine.

Jedan od načina na koji su uzgajivači pasa htjeli promicati specifičnu osobinu svojih pasa bio je inbreeding (parenje u srodstvu). Ako ste tek počeli s tim, inbreeding pasa može djelovati čudno i rizično. Međutim, inbreeding ima svoje prednosti i rizike. Evo što biste trebali znati o tome.

Što je inbreeding?

Inbreeding kreira potomstvo od rodbine koji su u srodstvu. Može biti blisko ili daljnje, a u oba slučaja inbreeding ima potencijalne rizike. Bliski inbreeding je kada se uzgajaju blisko povezani psi, uzgoj oca-kćeri ili brata-sestre. Daljnji inbreeding je kada psi imaju zajedničke pretke u svojoj lozi. Može se mjeriti koeficijentom inbreedinga.

Koliki je koeficijent inbreedinga?

Da bismo razumjeli koeficijent inbreedinga, moramo razumjeti genealogiju. Uzgojni psi prenose svoje gene na svoje potomstvo. Kad su ti geni previše slični, mogu se pojaviti zdravstveni problemi. Početkom 20. stoljeća uzgajivači životinja počeli su ozbiljno eksperimentirati s inbreedingom. Željeli su promovirati neke osobine, a druge izbrisati iz svojih pasa. Na primjer, ako su viši psi bili u trendu ili su imali bolje rezultate na izložbama, uzgajivači su htjeli proizvesti više pse. Jedan od načina na koji bi to mogli učiniti je uzgoj braće i sestara iz istog legla.

Međutim, inbreeding dolazi s mnogim potencijalnim rizicima. Zato su počeli računati koeficijent inbreedinga. Najbolje ga opisuje i definira dr. Carol Beuchat .;

„Koeficijent inbreedinga je vjerojatnost nasljeđivanja dvije kopije iste alele od pretka koja se javlja s obje strane rodovnice. Ti su aleli "podrijetlom identični".

Koeficijent inbreedinga također je udio svih gena životinje koji su homozigotni (dvije kopije istog alela). Dakle, za parenje koje bi rezultiralo potomstvom s koeficijentom inbreedinga 10%, postoji jedna od 10 šansa da bilo koji lokus ima dvije kopije istog alela, a 10% svih gena u životinji će biti homozigotan. "

Što nam koeficijent govori?

Što je niži koeficijent inbreedinga, manji je rizik. Što je veći broj, veća je mogućnost i koristi i rizika. Koeficijent ili CoI može uzgajivaču reći koliko inbreeding može biti koristan. Reći će im i koliko će cijeli proces proizvodnje uzgojenih štenaca biti rizičan.

KORISNA INFORMACIJA: Kada se radi o čistokrvnim psima, koeficijent inbreedinga od 5 - 10% smatra se zdravim. Rizik je relativno mali, ali štenci mogu naslijediti željene osobine.

Koje su neke dobro poznate vrijednosti CoI-a?

Ako se pitate koji je koeficijent zabrinjavajući, trebali biste znati da uzgoj prvih rođaka daje COI od 6,25%. Polubraća i sestre činit će CO 12,5%, a braća i sestre 25%. Drugim riječima, 1 od 4 šteneta bit će pogođeno jer su naslijedili dvije kopije istog alela od pretka.

Koje su prednosti inbreedinga?

Vjerovali ili ne, većina čistokrvnih pasmina je stvorena s određenom razinom inbreedinga. To je jedna od prvih prednosti koje možemo imenovati. Kad razmišljate o procesu "stvaranja" čistokrvnih pasa u posljednjih tisuću godina, vlasnici pasa željeli su postići određene ciljeve. Pasmine su imale svrhu. Neki su psi bili lovci, drugi su bili zaštitnici, a neki su držani radi poljoprivrednih poslova ili suzbijanja štetočina.

Iako je inbreeding rizičan, može pružiti različite koristi u obliku prenošenja specifičnih gena na potomstvo. Ako su vlasnici pasa proizvodili leglo velikih lovačkih pasa, uzgajali su ih među sobom kako bi napravili više štenaca s iznimnim lovačkim sposobnostima. To vrijedi i za sve ostale pozitivne osobine koje možete zamisliti (boja dlake, visina, struktura kostiju, temperament, okretnost, radne sposobnosti itd.)

Razmišljate o uzgoju svog psa? Pogledajte ovaj članak - 5 razloga za uzgoj pasa.

Koji su potencijalni problemi?

Najveći nedostatak inbreedinga je pogoršanje zdravlja. Što je veći koeficijent inbreedinga, veća je vjerojatnost da će štenci imati zdravstvenih problema. Zapamtite, postoje psi koji su živjeli dugo, sretno i zdravo, a postoje psi koji nisu nastali inbreedingom i razvili su zdravstvene probleme.

Kad su vlasnici pasa počeli istraživati ​​inbreeding, primijetili su da štenci u inbreedingu imaju određene nedostatke. Najčešći problemi takvih štenaca su;

• Skraćeni životni vijek
• Češće su se razvijale nasljedne bolesti
• Bilo je više slučajeva smrtnosti štenaca
• Legla su bila manja
• Genetski nedostaci su se događali češće
• CoI preko 10% može dovesti do izumiranja

Kako koeficijent inbreedinga raste, ukupna populacija i "genski fond" postaju sve manji. To ima izravan utjecaj na cijelu pasminu ili vrstu. Ovo je jedan od razloga zašto je tako nevjerojatno izazovno oporaviti životinjsku vrstu blizu izumiranja. Zamislite da je na svijetu ostalo samo 300 tigrova. Za nekoliko generacija svi bi živi tigrovi imali neke zajedničke pretke. Bili bi manji, slabiji i živjeli bi kraće. Legla bi bila manja i na kraju bi dovela do izumiranja cijele vrste.

Zaključak

Inbreeding je bio nužan za stvaranje jedinstvene pasmine koja će svom potomstvu prenijeti dosljedne osobine. Međutim, inbreeding treba izbjegavati jer donosi potencijalne rizike za cjelokupno zdravlje štenaca, životni vijek i smrtnost. Koeficijent inbreedinga se koristi za izračunavanje vjerojatnosti koristi i rizika kojima su izloženi štenci putem inbreedinga. Ovih dana uzgajivači pasa trebali bi nastojati proširiti genski fond unutar pasmine koliko god mogu, a inbreeding treba izbjegavati što je više moguće. Smatra se da je "zdrav" CoI ispod pasa ispod 5%.

World Dog Finder team