Uništavaju li Psi Nacionalne Parkove?

---

Količina psećeg izmeta i urina koji se ostavljaju u prirodnim rezervatima vjerojatno će štetiti divljim životinjama, pokazalo je novo istraživanje. Kao rezultat toga, prekomjerna gnojidba tla dušikom i fosforom pješačkim stazama mogla bi doseći razine koje bi bile nezakonite na poljoprivrednom zemljištu. Istraživanje je pokazalo da se psi hrane kod kuće, a zatim u šetnji izlučuju hranjive tvari, ostavljajući prosječno 11 kg dušika po hektaru, a 5 kg fosfora.

Ovo onečišćenje jednako je onom koje se prenosi zrakom iz poljoprivrednih, industrijskih i prometnih plinova, što iznosi od 5 kg do 25 kg dušika - tako da je utjecaj psećeg izmeta i urina značajan. Ipak, mnogi šetači pasa imaju dojam da je ostavljanje otpadnih tvari njihovih ljubimaca u prirodi potpuno bezopasno.

Broj pasa u rezervatima i parkovima prirode

Znanstvenici su izbrojali broj pasa tijekom osamnaest mjeseci u četiri prirodna rezervata na periferiji grada Genta u Belgiji - i rekli da će situacija biti slična u cijeloj Europi, koja ima oko 87 milijuna pasa.

Većina ekosustava prirodno je okruženja s malo hranjivih tvari, a prekomjerna gnojidba smanjuje bioraznolikost, dopuštajući nekoliko uspješnih biljaka, poput svilene trave ili koprive, da dominiraju, što tjera druge biljke i divlje životinje koje ovise o njima.

Istraživanje je vodio profesor Pieter de Frenne sa sveučilišta Ghent, koji je za The Guardian rekao:

“Bili smo iznenađeni koliko visoki mogu biti unosi hranjivih tvari od pasa. Unosi atmosferskog dušika iz poljoprivrede, industrije i prometa s pravom dobivaju veliku pažnju politike, ali psi su u tom pogledu potpuno zanemareni.”

Istraživači su procijenili nedopuštene razine dušika i fosfora u scenarijima u kojima se psi moraju držati na povodcima i mogu se odvojiti samo dva metra s obje strane staze.

Dr. Frenne je rekao:

“Te razine su prilično zapanjujuće, budući da se naša studija odnosila na prirodne rezervate. Naravno, postoji mnogo korisnih učinaka [šetnje prirodom], kako fizičkih tako i psihičkih, za vlasnike i njihove pse, ali nedostatak je unošenje značajnih količina hranjivih tvari u prirodu.”

Kako se broj pasa ne razlikuje u mnogim zemljama zapadne Europe, dr. Frenne vjeruje da je situacija u Gentu primjenjiva i drugdje.

U međuvremenu, britanska dobrotvorna organizacija za zaštitu prirode Plantlife upozorila je da je onečišćenje dušikom

“jedna od najvećih prijetnji našim divljim biljkama, lišajevima i gljivama, ali se malo toga poduzima da se s njim uhvati u koštac.”

Istraživanje, objavljeno u časopisu “Ecological Solutions and Evidence”, izbrojilo je više od 1600 pasa tijekom 500 posjeta prirodnim rezervatima, u svako doba dana i sve dane u tjednu.

Ovi podaci kombinirani su s poznatim razinama dušika i fosfora koje izlučuju psi kako bi se procijenila ukupna procjena taloženja hranjivih tvari z prirodnim rezervatima.

Eliminacija psećeg izmeta uklonilo je gotovo sav fosfor, ali samo polovicu dušika, zbog pseće mokraće.

Dr Frenne je objasnio:

"Urin je, naravno, teško eliminirati."

Predložio je upraviteljima prirodnih rezervata s osjetljivim ekosustavima da razmisle o zabrani pasa, što se već događa na određenim mjestima, kako bi zaštitili divlje životinje i ptice - pogotovo jer su prijašnja istraživanja pokazala da visoka razina hranjivih tvari može opstati čak i tri godine nakon što su psi zabranjeni.

"Važan prvi korak je osvijestiti vlasnike pasa o ovom učinku oplodnje tla", rekao je De Frenne. “Mislim da će mnogi ljudi sami pokupiti izmet.”

Rob Stoneman, direktor oporavka krajolika u The Wildlife Trusts, UK, dodao je:

“Rezervati prirode posebna su mjesta za očuvanje prirode, gdje su zaštićene divlje životinje i krhka staništa. Očito je da je izmet dio prirode, ali pseći izmet sadrži hranjive tvari koje mogu oštetiti ekologiju ranjivih staništa. Gdje god šetate svog psa, važno je pokupiti za njim, spremiti u vreću i baciti u smeće, kako biste osigurali trajnu zaštitu ovih divljih područja u kojima svi možemo uživati.”

World Dog Finder team