Intervju: Branko Šare

---

Razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog Kinološkog Saveza oko nekoliko aktualnih tema u hrvatskoj i internacionalnoj kinologiji. Evo što nam je g. Branko Šare odgovorio:

1. Kao prvo, čestitke na izboru i novom mandatu, nadamo se da ćete nastaviti s kvalitetnim radom HKS-a. Nove 4 godine su pred Vama, koji su neki od glavnih ciljeva za razvoj HKS-a?

Hvala Vam na čestitkama, ciljevi su zapravo nastavak rada po planu iz prošlog mandata. Tu svakako stavljam akcent na poboljšanje odnosa s Hrvatskim lovačkim savezom, daljnjom informatizacijom rada saveza, pozicioniranje i prepoznatljivost hrvatske kinologije na svjetskoj kinološkoj karti, ali i u našoj svakodnevici tj. približavanje kinologije dijelu ljudi koji nisu kinolozi, pomaganje uzgajivačima te očuvanje, razvoj i isticanje naših autohtonih pasmina gdje god je to moguće.

2. Kakva je reakcija na projekt informatizacije rada HKS-a od članova, zaposlenika i ostalih korisnika? Je li cijeli proces došao u pravo vrijeme kako bi se rad mogao neometano odvijati radi pandemije Covida?

Reakcije su jako pozitivne. Mi smo se po mojoj procjeni prilično brzo „pregrupirali“, uveli sve potrebne mjere da se zaštiti zdravlje djelatnika saveza ali isto tako i naših članova. Za vrijeme najtežih uvjeta rada izazvanih COVID 19 savez je funkcionirao bez ikakvih zastoja i to upravo zbog toga jer smo sve što je bilo moguće i primarno postavili da funkcionira na digitalnim platformama.

3. Ima li se HKS namjeru kandidirati za domaćinstvo europske ili svjetske izložbe pasa u skorijoj budućnosti? 

To je često postavljano pitanje, mi bismo vrlo rado aplicirali za neku od europskih ili svjetskih izložbi međutim tu imamo problem tehničke prirode. Naime, takve se izložbe planiraju po 4-5 godina unaprijed, a mi u Hrvatskoj nemamo adekvatan izložbeni prostor koji bi mogli danas rezervirati i biti sigurni da ćemo ga i za 4 godine dobiti na korištenje u dogovorenom terminu.

4. Nedavno se uspjela održati izložba u Varaždinu, smatrate li da bi se u skorijoj budućnosti mogle početi održavati internacionalne izložbe pod novim pravilima zbog cjelokupne situacije s Covid-19?

Zahvaljujući gotovo idealnim uvjetima kakve malo tko u Hrvatskoj ima u Varaždinu, u suradnji s lokalnim kinološkim klubom smo organizirali izložbu. Na tom prostranom terenu smo mogli ispoštovati sve mjere koje nam je Stožer preporučio. Ista situacija je i s bilo kojom kinološkom manifestacijom u budućnosti. Mi svoje planove imamo, ali sama realizacija će ovisiti o mjerama koja nadležna tijela donesu.

5. Na koji način smatrate da će HKS u budućnosti raditi? Da li će se težiti daljnjoj informatizaciji ili će se stvari vratiti na staro? Koliko je ova situacija s Covidom utjecala na kinologiju?

Sa COVID-om ili bez, jedan od naših ciljeva je maksimalno digitalizirati rad saveza. Virus je samo ubrzao neke procese kojima smo se mogli posvetiti iz razloga jer nije bilo manifestacija i zbog toga jer smo željeli maksimalno zaštiti naše članove i njihove obitelji. Tako da ćemo i u budućnosti težiti ka daljnjoj informatizaciji.

6. Kako bi htjeli da ljudi opisuju Vaše predsjedanje kinološkim savezom? Po čemu bi htjeli da Vas se pamti? 

Želim stabilan savez, prepoznat po tome da svi oni koji žele raditi i doprinositi razvoju hrvatske kinologije to mogu bez ustručavanja. Želim čuti svačije mišljenje jer samo tako možemo ići naprijed, a ne tapkati u jednoumlju. Dakle ako me se po nečemu treba pamtiti neka to bude po tome da je svatko mogao dati svoj doprinos hrvatskoj kinologiji u skladu sa pozitivnim kinološkim propisima.....

7. Kakav je Vaš komentar na događanja u Nizozemskoj i nastaloj situaciji sa zabranom uzgoja pasmina s kratkom njuškom?

Možda će zvučati čudno ali nisam iznenađen. Ne zbog toga što su sada izdvojene pasmine koje jesu i zbog razloga koji je naveden, već zbog toga jer se godinama upozorava na to da kinologija gubi svoj smisao zbog jurnjave za materijalnom koristi dijela onih koji su među nama. Pojedinci upozoravaju na te pojave, ali velik je broj onih koji za to ne mare. I tako dok se „kinolozi“ ljuljuškaju u svom svijetu i borbi oko CAC-a, CACIB-a, šampionata ovoga i onoga, dok ne vode računa o tome kako čitava „slika“ izgleda izvana, druga strana radi na promidžbi sebe. Namjerno kažem sebe jer to što rade nema previše veze sa brigom o psima. I sada u nizozemskom slučaju više je odradio PR kroz moduliranje javnog mijenja. Mi kinolozi moramo biti odgovorni u ovom čime se bavimo, zdravlje naših pasa, a time i pasminske osobine staviti na prvo mjesto. Svojim ponašanjem moramo pokazati da je ovo krvav i ozbiljan posao kako bi psi imali svoju funkciju. Bez toga uzalud nam uzgojni pregledi, izložbe i ostale manifestacije.

8. Smatrate li da se radi dovoljno po pitanju održavanja i promoviranja čistokrvnih pasmina u svijetu? 

Dio odgovora na ovo pitanje leži u mom odgovoru na prethodno pitanje. Nikad nije dovoljno, uvijek može više i bolje, a najbitnije je pozitivno ponašanje onih koji se kinologijom bave, od kinoloških sudaca do uzgajivača.

9. Hrvatska ima bogatu povijest i velike uspjehe u natjecanjima goniča i ptičara, smatrate li da je budućnost radnih pasa u Hrvatskoj u dobrim rukama te ima li još uvijek uzgajivača koji toliko aktivno i uspješno rade sa psima?

Kako u svakoj nesreći ima i sreće tako su lovne radne pasmine još uvijek većinom u rukama lovaca te pas ima svoju funkciju za koju je selektiran i uzgojen. Lovački pas koji znatno odstupa od standarda koji se za određenu pasminu propisuje, anatomski ne može izdržati teške uvjete koje mu nameće lovni teren pa je time manje učinkovit. Tu rodoslovlje i selekcija na osnovi standarda i rada dolazi do izražaja. To jest istinska kinologija. Kratak odgovor na pitanje bi bio, da imamo i to vrhunskih uzgajivača lovnih pasmina pasa u hrvatskoj, imamo i članove koji se aktivno bave lovnom kinologijom što nam je garancija za kontinuitet u uspješnosti na velikim radnim manifestacijama.

10. Radi li se dovoljno na promociji hrvatskih autohtonih pasmina? Jesu li naše pasmine privlačnije kao kućni ljubimci ili kao radni psi? 

Autohtone pasmine su naše nacionalno blago i naš ponos te njih moramo uvijek posebno gledati i na neki način ih izdvajati. Savez uvijek sukladno svojim mogućnostima to i čini. Većina autohtonih pasmina su goniči pa je i logično da su zastupljeniji u radu iako neke pasmine poput hrvatskog ovčara u zadnje vrijeme privlače pozornost među kinolozima. To se posebno vidi u agilitiju gdje su zbog svoje brzine i okretnosti vrlo popularni.

11. Smatrate li da će Međi uskoro biti priznat od strane FCI-a? Što se radi po tom pitanju? 

Iskreno, Međi je mlada pasmina, genetski bazen je prilično malen i bit će potrebno još jako puno vremena i rada do međunarodnog priznanja te pasmine.

12. Prije par dana je stigla informacija da je otkazana Europska izložba pasa, slažete li se s tom odlukom i smatrate li da će WDS također biti otkazan iz istih razloga? 

Zdravlje ljudi je na prvom mjestu. Siguran sam da su se time vodili i organizatori Europske izložbe koja je otkazana, a također bi se time trebali voditi i organizatori svih ostalih manifestacija. Vrijeme i naša odgovornost će biti glavni čimbenici koji će do pronalaska učinkovitog lijeka ili cjepiva odrediti smjer kojim će ići manifestacije kao i sve ostale životne aktivnosti ljudskog roda.

13. Sudjelovali ste na raznim svjetskim izložbama, postoji li neka koja ostaje u posebnom sjećanju koju bi posebno izdvojili i zbog čega?  

Bio sam na mnogima, a posebno sam se dobro i ponosno osjećao na WDS-u u Leipzigu 2017. kada je naša autohtona pasmina Tornjak službeno priznata na generalnog skupštini FCI-a koja je bila održana u sklopu iste.

14. Od svih hrvatskih izložba, možete li odabrati jednu koju bi preporučili svim ljubiteljima pasa i kinolozima da obavezno posjete?

Sve naše izložbe mi imaju posebnu draž. Možda je to zbog toga jer se na njima vidim s ljudima iz raznih krajeva Lijepe naše. Već godinama nestrpljivo čekam Rijeku, skupa sa članovima riječkog kluba gledam prognozu jer te izložbe obilježava bura i snježne blokade zbog kojih se svi živciramo, Dubrovnik i Zadar imaju šarm kao da ste otišli na piknik s dragim ljudima u proljeće, Umag već najavljuje ljeto te čini uvertiru u toplije dane, Split nam u svježim noćima gasi ljetnu žegu, Varaždin nam pruža ležernost na, kao što sam već ranije rekao, jednom od najboljih terena kod nas, a možda i šire, Karlovac je naš kinološki Oktoberfest i nezamjenjiva je njihova gostoljubivost, Slavonija je meni sinonim za plodne poljoprivredne darove koje nam u obilju dolaze u jesen pa tako i te izložbe. Zagreb mi je ipak Zagreb, centralni događaj koji zaokružuje izložbenu godinu, prostran, s puno popratnog sadržaja, sa svojim specijalnim izložbama za određene pasmine pasa i uvjeren sam da će tamo svatko pronaći nešto za sebe i uvijek se rado vratiti. Tu su još brojne nacionalne izložbe koje klubovi organiziraju i stvarno se na svakoj osjećam kao kod kuće, tako da mi je teško neku posebno izdvojiti.

World Dog Finder team