Epilepsija kod pasa

Baš kao i ljudi, i psi mogu bolovati od epilepsije. Epilepsija je kronični neurološki poremećaj koji karakteriziraju opetovane epizode napadaja uzrokovane nekom abnormalnošću u mozgu. Otprilike 1 na svakih 111 pasa pati od epilepsije. Epilepsija uvelike utječe na kvalitetu života ljubimaca, ali i njihovih vlasnika.

Epilepsija kod pasa - pasmine

Epilepsija može biti idiopatska, strukturalna ili reaktivna. Idiopatska epilepsija najčešća je kod pasa. Ova vrsta epilepsija pogađa pse u mladoj do srednjoj dobi (najčešće je to između 6 mjeseci i 6 godina starosti), a uzrok ove epilepsije nije poznat. Idiopatska epilepsija može pogoditi sve pse, bilo oni čistokrvni, mješanci ili križani. Smatra se da je ova vrsta epilepsije rezultat genetskih i okolišnih čimbenika. Istraživanja pokazuju da su neke pasmine sklonije obolijevanju od ove vrste epilepsije. Te pasmine su Bernski planinski pas, Labrador retriver, Vižla, Bigl, Belgijski ovčar, Vučji špic, Graničarski škotski ovčar, Australski ovčar, Granični terijer, Šetlandski ovčar, Bokser, Irski vučji hrt, itd. Ove pse potrebno je testirati te, ako epilepsija bude dijagnosticirana, ne treba ih koristiti za daljnji uzgoj.

DOBRO JE ZNATI: Psi koji pate od epilepsije svoj prvi epileptički napadaj dožive obično između prve i treće godine života.

Epilepsija kod pasa - simptomi

Druga vrsta epilepsije je strukturalna (ili simptomatska) epilepsija. Ova vrsta epilepsije uzrokovana je oštećenjem moždanih struktura (na primjer zbog ozljede, tumora ili infekcije). Ova se oštećenja mogu potvrditi magnetskom rezonancijom i/ili analizom cerebrospinalne tekućine.

Također, postoje i reaktivni epileptički napadaji koji se javljaju kao rezultat privremenih poremećaja u funkciji mozga. Ovi napadaji su reakcija mozga na sistemske metaboličke ili nutritivne poremećaje; najčešće su posljedica izlaganja nekom specifičnom podražaju poput bolesti (bolesti jetre, nizak ili visok šećer u krvi, bolesti bubrega, problemi s elektrolitima, anemija, tumor mozga, itd.) ili mogu biti reakcija na izloženost tijela i mozga toksinima. Ovi napadaji ne smatraju se oblikom epilepsije jer nisu uzrokovani poremećajem u radu mozga, već su samo reakcija na disbalans organizma.

Kako prepoznati epilepsiju kod pasa

Postoje dvije osnovne vrste epileptičkih napadaja - generalizirani i žarišni. Generalizirani napadaji obuhvaćaju obje strane mozga, a manifestiraju se trzanjem svih psećih nogu, a nerijetko i cijelog tijela. Žarišni napadaji potječu iz jednog dijela mozga i utječu na jednu stranu ili određeni dio tijela.

Epileptički napadaji uglavnom se događaju iznenadno, bez ikakvog upozorenja, te su kratkog trajanja. Ponekad se, prije samog napadaja, dogodi da se pas počne sakrivati, tražiti dodatnu pažnju i zaklon kod vlasnika, postane nervozan, cvili. Na ovaj način, pas koji zna što slijedi, pokušava i svom vlasniku dat do znanja što će se dogoditi. Tijekom napadaja (koji obično traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta), pas obično padne s nogu i počne se nekontrolirano tresti, često povlačeći glavu unatrag. Neki psi potpuno izgube svijest te se nerijetko dogodi da u tom trenutku dođe do pretjeranog slinjenja ili pak nenamjernog uriniranja i defekacije. Nakon napadaja, pas je zbunjen, dezorijentiran i slini. Pas može izgledati nemirno, a ponekad čak i biti agresivan. Ovakvo stanje psa poslije samog napadaja može trajati nekoliko minuta ili čak nekoliko sati. Iako nikome nije lako gledati psa koji proživljava epileptički napadaj, ovi napadaji nisu bolni za pse. Rijetko se dogodi da se pas prilikom trajanja napadaja ozlijedi. Važno je spriječiti psa da padne s visine ili pak da zbog trzaja ne sruši nešto na sebe. Ako ste pored psa koji ima epileptički napadaj ostanite pribrani i mirni. Pomaknite namještaj koji se nalazi blizu psu, a kako se ne bi udarcem u isti ozlijedio. Ne dirajte psa koji ima napadaj i ne stavljajte mu ništa u usta (uključujući vaše ruke)! Pas nikada neće progutati vlastiti jezik. Diranjem psa i njegovih usta možete samo pogoršati stvari i pas vas može nenamjerno ugristi. Ugasite svjetla, isključite muziku i televiziju, a kako bi smanjili okolne podražaje na pseći mozak. Dobra je ideja pratiti napadaj i njegovo trajanje, a kako biste poslije sve pojedinosti mogli prenijeti veterinaru. Promatrajte psa prije, tijekom i nakon epileptične epizode.

Jedan izdvojeni i kratki epileptički napadaj uglavnom nije opasan za psa. Međutim, ako napadaj dugo traje (duže od nekoliko minuta) ili u kratkom vremenskom periodu dođe do nekoliko uzastopnih napadaja, tjelesna temperatura psa raste, psu prijeti pregrijavanje i može doći do problema s disanjem. Zbog ovog svega povećava se rizik od trajnog oštećenja mozga. Tijekom ovakvih napadaja uključite ventilator ili klimu ili špricajte šape psa hladnom vodom, a kako biste ga rashladili i spustili tjelesnu temperaturu.

Kada epileptički napadaj stane odmah odvedite psa veterinaru. Veterinar će na temelju medicinske povijesti bolesti te fizičkog i neurološkog pregleda psa, pokušati otkriti uzrok napadaja. Veterinar će uzeti uzorke krvi i urina psa te ih dati na analizu, a ponekad se provodi i elektrokardiogram (EKG), a kako bi se isključili poremećaji u radu jetre, bubrega, srca, poremećaji u elektrolitima i razini šećera u krvi, kao mogući uzroci napadaja.

Epilepsija kod pasa - liječenje

U većini slučajeva, epilepsija ne može biti izliječena. Moguće ju je samo uz pomoć odgovarajućeg liječenja držati pod kontrolom. Glavni cilj svih terapija antiepileptičkim lijekovima (AED) je smanjiti učestalost napadaja i njihovu snagu. Smanjivanjem učestalosti i snage epileptičnih napadaja poboljšava se kvaliteta života psa s dijagnozom epilepsije. Kada veterinar psu prepiše određene lijekove, uvijek ga pozorno slušajte i pratite njegove upute. Psu lijekove dajte svaki dan u isto doba dana i nikada nemojte preskočiti ni jednu dozu. Kao i bilo koji drugi lijek, i antiepileptički lijekovi mogu imati i nuspojave. Uobičajene nuspojave uključuju pojačanu žeđ i glad, učestalije mokrenje, debljanje, letargiju, zadihanost, itd.

Čim posumnjate da vaš pas boluje od epilepsije, odvedite ga veterinaru i pozorno slušajte njegove upute za daljnje postupanje.

DOBRO JE ZNATI: Jedno istraživanje je pokazalo da psi s epilepsijom imaju kraći životni vijek. Žive otprilike između 2,07 i 2,3 godine manje od zdravog psa iste pasmine, koji živi u istim uvjetima.