Pekinezer

Ovi psi imaju vrlo velike oči i ravno lice. Ove su karakteristike tipične za ovu pasminu i upravo su to karakteristike po kojoj je najpoznatija. Imaju čvrsto, zbijeno tijelo koje je rastom veoma blizu tla te se vjeruje da se takvo tijelo selektivno uzgojilo kako bi se ovim psima otežali kretanje i bježanje iz palače još u doba carske Kine. Imaju specifične i spore kretnje.

Kao što smo već spomenuli, ovi su psi prihvaćeni u svim većim kinološkim savezima. To također znači da imaju uspostavljen standard.

FCI standard

FCI standard kaže da ovi psi imaju izgled lava. Oni su oprezni i posjeduju inteligentan izraz. Ovi psi su mali, ali izuzetno dobro uravnoteženi. Pekinezeri ostavljaju dojam snažnog dostojanstva.

Ovi psi spadaju u Skupinu 9 (Companion and Toy Dogs), Odjeljak 8 (Japan Chin and Pekingese). Ti psi, naravno, nemaju radni ispit. FCI standard definirao je dozvoljenu veličinu ovih pasa i odstupanja bi trebala biti kažnjena ili čak bi se psi trebali diskvalificirati ako je odstupanje preveliko. Idealna veličina za ove pse trebala bi biti 5 kg za mužjake odnosno 5,4 kg za ženke. Njihova visina se ne spominje specifično, no za ove pse se kaže da su iznenađujuće teški u odnosu na svoju veličinu.

Pekinezeri su registrirani pri FCI-u 3.11.1966. godine

ZANIMLJIVOST: Ove pse se često oslovljava njihovim nadimkom “Peke”.

Održavanje dlake i njega

Ovi psi imaju dugu dlaku, posebno psi koji se izlažu na izložbama pasa gdje se preferira duža dlaka. Imaju dugačku, ravnu i grubu dvostruku dlaku koji raste “od” tijela. Imaju deblju i dužu dlaku u predjelu vrata koja seže do ramena. Baš kao što i njihov nadimak "Lavlji pas" kaže, ta dlaka ostavlja dojam grive.

S obzirom na to da imaju dvostruku dlaku, potrebno ih je redovito četkati, minimalno jednom tjedno i to s četkom koja može doprijeti do njihove poddlake. Tako možete spriječiti petljanje dlake, ali i probleme s kožom. Ako se psi s dvostrukom dlakom neredovito četkaju i dlaka im se zapetlja, vlaga se lako može zadržati u tim područjima. Zapetljana dlaka sprječava cirkulaciju zraka i vlažni predjeli bez zraka odlični su za razvijanje bakterija. To će najvjerojatnije rezultirati iritacijama kože i mogućim infekcijama.

Trebali biste okupati psa jednom ili dvaput mjesečno ako za to postoji potreba. Koristite samo šampone i regeneratore specijalno napravljene za pse jer u njima nema kemikalija koje mogu potencijalno naštetiti vašem psu. Nikada ne koristite ljudske proizvode na svom psu.

Pekinezer - boja dlake

Ovi psi mogu doći u raznim bojama i nijansama boja. Boja jetre je zabranjena po standardu ove pasmine. Albino psi su također zabranjeni, ali to nije boja već nedostatak pigmentacije. Albinizam je povezan s nekim zdravstvenim problemima, poput oštećenja vida i sluha.

Ovi psi mogu imati crnu masku ili posebno obojeno lice, obje varijacije se jednako prihvaćaju u izložbenim ringovima.

Temperament

Ova pasmina možda izgleda mekano i umiljato, ali nemojte da vas njihov izgled zavara - hrabri su i sposobni su zauzeti se za sebe. Ovi psi poštuju one koji njima pokažu poštovanje. Izuzetno su dostojanstveni i čini se da imaju zdravu dozu važnosti. Sa svojom su obitelji ljupki i puni ljubavi, a najčešće su nezainteresirani za strance. Općenito su dobroćudni i živahni psi.

Trening

Kada trenirate pekinezera, trebali biste biti čvrsti, ali nikad oštri. Ne smijete koristiti strah, zastrašivanje ili bol kao metodu treninga. Ako ste dosljedni i koristite pozitivne metode treninga s mnogo poslastica, dobit ćete sjajne rezultate sa svojim psom. Dobra ideja je da pokušate uvjeriti svog psa da je izvođenje nekog trika ili slušanje naredbe bila njegova ideja.

Socijalizacija

Socijalizacija je veliki dio života svakog psa. Proces socijalizacije bi trebao početi čim vaš pas dobije sva potrebna cjepiva. Upoznajte svoje novo štene pekinezera s različitim prizorima, zvukovima, ljudima, psima i situacijama kako bi se štene naučilo prilagoditi novim stvarima te znalo kako pravilno reagirati na njih. Proces socijalizacije osigurat će da se vaše štene razvije u dobro uravnoteženog, dobro raspoloženog i stabilnog psa koji neće imati problema s prilagođavanjem bilo kojoj novoj ili nepoznatoj situaciji ili će imati problema s ponašanjem u budućnosti.

Pekinezeri i djeca

Ovi psi nisu najbolja opcija za domaćinstva koja imaju djecu do 6 godina. Ovo su vrlo ponosni psi koji neće podnijeti grubo ophođenje ili zadirkivanje. Ako odlučite nabaviti pekinezera, trebali biste naučiti svoju djecu kako pravilno pristupiti psu i kako se s njim ponašati.

Drugi psi i ljubimci

Peke preferira društvo drugih pasa svoje pasmine. Socijalizacija ovdje može igrati veliku ulogu jer može naučiti psa da se dobro slaže s drugim psima i kućnim ljubimcima. Ovi psi imaju snažan karakter, stoga mogu biti dominantni psi.

Potencijalni zdravstveni problemi

Životni vijek pekinezera je 12-14 godina. Kao i bilo koja druga pasmina, i ovi psi skloni su određenim zdravstvenim problemima koje bi svaki budući vlasnik pekinezera morao znati, a to su entropija, Ectopic Cilia (stanje u kojem trepavice rastu kroz kapak s unutarnje strane), rascjep nepca, katarakta, brahicefalični sindrom, patelarna luksacija, bolest mitralnih zalistaka, progresivna atrofija mrežnice (PRA), bolest intervertebralnog diska.

Pekinezer uzgajivačnice

Ako ste odlučili nabaviti štene pekinezera, pobrinite se da ovaj pas odgovara vašem životnom stilu. Trebali biste osigurati da imate dovoljno vremena koje mu možete posvetiti i da mu možete svakodnevno osigurati sve potrebne aktivnosti.

Kada kupujete psa, obavezno pronađite respektabilnog i registriranog uzgajivača pekinezera. Taj uzgajivač bi trebao imati sve potrebne dokumente i dozvole za uzgoj. Oni bi se trebali dobro brinuti o svojim psima i provesti sve zdravstvene testove kako bi bili sigurni da ne uzgajaju pse koji imaju nasljedne bolesti.

PRETRAŽITE UZGAJIVAČNICE PEKINEZERA

World Dog Finder team

Postoje mnoga znanstvena istraživanja o ovoj pasmini, a putem istraživanja DNK ovih pasa znanstvenici su pronašli dokaze da je ova pasmina doista jedna od najstarijih čistokrvnih pasmina na svijetu. To je i slučaj s mnogim drugim azijskim pasminama koje imaju drevne korijene koji datiraju tisućama godina. Diljem azijskog kontinenta psi su imali razne svrhe, no uglavnom su se držali radi jedne specifične.

Pekinezere su uglavnom držali članovi kineske carske obitelji i ostali plemići. Uzgajali su ih kao pratitelje i to im je bila glavna svrha. Pravili su društvo kraljevskoj obitelji i običnim ljudima nije bilo dopušteno vlasništvo ovih pasa. Očekivalo se da se stanovnici klanjaju tim psima. Ove pse se strogo čuvalo te nisu smjeli napustiti palaču bez pratnje. Vjerovalo se da su ovi psi i sjajni zaštitnici. Zbog svoje hrabrosti stekli su nadimak lavlji pas. Postoji i kineska legenda o tome kako su ovi psi nastali i to je u suštini jedna ljubavna priča.

Legenda kaže kako se lav zaljubio u majmuna marmozeta. Lav se želio oženiti svojom ljubavi, ali to nije bilo dopušteno radi njegove veličine. Lav je zamolio Buddhu da mu ostvari želju i učini ga manjim, ali se bojao da ga njegova voljena neće voljeti ako se njegov karakter promijeni. Zamolio je Buddhu da ga smanji, ali da mu karakter i hrabro srce ostane nepromijenjeno. Buddha mu je ispunio želju, a kao rezultat njihovog braka, nastali su kineski lavlji psi. Jedan od ovih lavljih pasa (na kineskom "Fu Lin") bio je i pekinezer.

Ti su psi bili relativno nepoznati u zapadnim civilizacijama sve do kasnog 19. stoljeća. Bili su veoma zaštićeni i izvoz ovih pasa je bio zabranjen. Bili su toliko štićeni, da im se nije dozvoljavalo da napuste palaču bez zaštite ili pratnje, a napuštanje zemlje sa strancima bilo je nečuveno. Tek nakon britanske okupacije su ovi psi izvezeni u inozemstvo. Britansko-Kineski rat bio je poznat kao opijumski rat, a 1860. Britanci su se uspjeli dokopati do 5 pekinezera.

Nakon britanske okupacije Pekinga, vojnici su ušli u carsku palaču. Navodno su naišli na spomenute pekinezere koji su čuvali tijelo svog vlasnika koji je počinio samoubojstvo kako bi izbjegao britansko zarobljavanje. Britanski vojnici su te pse poveli sa sobom natrag u Englesku i poklonili ih britanskoj kraljevskoj obitelji. 4 psa poklonjena su u vojvotkinji i vojvodi dok je jedan pas poklonjen kraljici Viktoriji u znak uspješne ratne operacije. Kraljica Victoria nazvala je svog poklonjenog pekinezera "Looty" (na hrv. to ime bi bilo “Plijenko” izvedenica od ratni plijen).

Nakon toga, sve više i više ovih pasa prokrijumčareno je izvan kineskih granica, posebno zato što se trgovina između Kineza i Britanaca počela razvijati. Kinezima je ostao zaštitnički stav prema njihovim psima i nerado su dopuštali strancima da im „kradu“ kraljevske pse. Koliko god su se Kinezi trudili, vojnici su ove pse uspijevali odvesti u Englesku gdje je njihov broj počeo naglo rasti.

Kako je njihov broj rastao, tako je narasla i njihova popularnost u Velikoj Britaniji. Mnogo britanskih stanovnika željelo je slijediti "trendove" kraljice Viktorije i pekinezer je bio jedan od tih trendova. Kada su ovi psi prvi put uvedeni u Englesku, bili su poznati pod nazivom pekinški španijel ili kineski mops. S vremenom im je ime skraćeno te su dobili ime pekinezer po gradu iz kojeg dolaze. Kako je popularnost pekinezera rasla, pojavila se potreba za standardom i uzgajivači pasa su željeli ovu pasminu prijaviti te postići potpuno prihvaćanje od strane vladajućih kinoloških tijela. Klub uzgajivača pekinezera osnovan je te je započeo s radom 1904. Klub uzgajivača ove pasmine odgovoran je za prvi standard te su prijavili ovu pasminu za članstvo u “The Kennel Club”  (nadležno kinološko tijelo za Veliku Britaniju), a njihovi napori rezultirali su uspjehom. Pekinezer je službeno priznat od strane The Kennel Club-a 1910. godine.

ZANIMLJIVOST: Prvi pekinezer izložen u Velikoj Britaniji zvao se Pekin Peter. Izložba se održala 1894. godine, prije osnutka kluba uzgajivača pekinezera.

Ubrzo nakon uvođenja ovih pasa u Englesku, izvezeni su i u Sjedinjene Države. Prvi primjerak ove pasmine koji je registriran u američkom savezu se zvao Rascal. Rascal je registriran 1906. godine, tri godine prije službenog formiranja pekinezer kluba Amerike 1909. godine.