Bergamski ovčar

Oni su mišićavi psi s teškim kostima koji su u potpunosti pokriveni obilnom dlakom koja ih štiti od raznih vremenskih uvjeta i predatora (njihova “dreadlocks” dlaka nastala je kao rezultat prilagodbe njihovom radu, geografskim i klimatskim uvjetima te okolišu u kojem su živjeli).

Budući da je ovo drevna pasmina, registrirana je i prihvaćena širom svijeta u svim većim kinološkim savezima i klubovima. Glavne dvije udruge na koje se fokusiramo su Fédération Cynologique Internationale (FCI) i kinološki klub Amerike. FCI je udruga koja broji 98 članova. To je nadležno kinološko tijelo i ima dokumente i standarde svih čistokrvnih pasa za sve od svojih 98 država članica.

Ove obje velike organizacije imaju standarde za bergamske ovčare i evo što kažu o ovoj pasmini.

FCI standard

Ovu pasminu opisuju kao pse srednje veličine koji imaju vrlo rustičan dojam. Ovi psi imaju obilnu dlaku i snažnu konstrukciju, ali su vrlo proporcionalni. Dio su skupine 1 (Sheepdogs and cattle dogs, except for Swiss cattle dogs) - odjeljak 1 (Sheepdogs). Ovaj standard kaže da je idealna veličina za mužjake 60 cm s tolerancijom od 2 cm i da bi trebali težiti između 32 i 36 kg . Ženke ove pasmine trebaju biti visoke 56 cm u grebenu s istom tolerancijom kao mužjaci i trebale bi težiti između 26 i 32 kg. Ovi psi nemaju radni ispit.

Bergamski ovčar službeno je registriran od strane FCI-a 23.2.1956.

Njega dlake

Bergamasko je najviše poznat po svojoj dlaci. Dlaka im se sastoji od tri tipa: guste, masne poddlake, duge, oštrije dlake i vanjske vunene dlake.

ZANIMLJIVOST: Ovo je jedini pas čija se dlaka sastoji od tri tipa.

Boja njihove dlake je u većini slučajeva siva, ali mogu postojati i neke gradacije sive boje te im dlaka može biti crne boje. Bergamaskova dlaka se ne linja i nije ju teško održavati.Četkanje nije potrebno. Prvu godinu štene bergamaska ima vrlo mekanu dlaku koja nakon prve godine postaje čupavija i tu dolazi pravi izgled bergamaska do izražaja. U to vrijeme sva tri tipa dlake se počinju plesti skupa i čine  snopove. Kada skupljanje krene, vlasnik treba pomoći bergamasku razdvojiti te pramenove. Krzno im se treba razdvojiti u pojedinačne snopove te je to proces koji može trajati satima, no kada ga jednom obavite, obavili ste ga za cijeli život psa.

Dlaka Bergamskog ovčara je nevjerojatna. Ta dlaka štiti psa od hladne klime, a također drži psa hladnim tijekom vrućina. Također je odlična za zaštitu psa od ugriza drugih pasa te od insekata.

Ovo je pastirska pasmina i kao takva neizbježno se morala susresti s grabežljivcima. Njihova evolucija je genijalana. Razvili su krzno koje je toliko gusto da ga grabežljivci nisu mogli ugristi kroz njega. Glavni grabežljivac s kojim su se uglavnom susretali bio je vuk i iako vukovi imaju jak zagriz, on ne može probiti krzno bergamskog ovčara. Njegovo krzno služilo je i za kamuflažu. Savršeno su se uklopili sa stadom i to je otežalo predatorima da ih uoče.

ZANIMLJIVOST: Mnogi ljudi, koji su alergični na druge pse,u većini slučajeva nisu alergični na bergamskog ovčara.

Temperament

Bergamski ovčar je divan pas s odličnim temperamentom. Oni su inteligentni, odani, puni ljubavi i strpljivi; imaju nježnu osobnost koja nije agresivna ni na koji način. Bergamski ovčar uspostavlja blisku vezu sa svojim vlasnikom. Oni su prikladni za obitelji i slažu se s djecom. Njihov snažan zaštitnički instinkt će utjecati da se brinu o  zaštiti svakog člana obitelji. Oni su izvrsni čuvari, ali budite oprezni kada gosti dolaze u vaš dom - bergamski ovčari, iako gotovo nikada nisu agresivni bez razloga, možda ne bi bili pretjerano ljubazani prema gostima koji se nalaze u vašim prostorijama.

Nakon što se pas upozna sa strancima, prihvatit će ih. Ako odrastaju zajedno bergamski ovčari se dobro slažu s drugim kućnim ljubimcima. Bergamasko voli otvorene prostore, trčati i raditi. Ovaj pas je najsretniji kad radi i bit će frustriran rutinskim načinom života. Bergamasko nije pogodan za stanove. 

Trening i socijalizacija

Bergamski ovčar može se lako trenirati, ali nije pas za svakoga. Ovaj pas treba vlasnika koji može ostvariti autoritet nad njim. Obuka ne bi trebala biti oštra, ali bi svakako trebala biti čvrsta i dosljedna. Oni su ovčarska pasmina, stoga imaju sposobnost samostalno razmišljati i biti malo tvrdoglaviji prilikom treninga. Trebate biti dosljedni i održavati treninge kratkim do srednjim duljinama te ih obavezno učiniti zanimljivim.

Svaka pasmina na svijetu može razviti probleme u ponašanju ako nije pravilno socijalizirana. Socijalizacija igra veliku ulogu u životu svakog psa i ova pasmina nije iznimka. Izložite svoje štene različitim situacijama, prizorima, zvukovima, psima i ljudima. Na taj način naučit će se prilagoditi i pravilno reagirati još dok su šteni i neće imati problema s ponašanjem u budućnosti. Nesocijalizirani psi mogu biti sramežljivi, agresivni i mogu postati destruktivni. Najbitnije je da prvo odvedete svog psa kod veterinara i pobrinite se da dobije sva potrebna cjepiva prije nego što ga upoznate s drugim štenicma i psima.

Zdravstveni problemi

Bergamski ovčari se ne suočavaju s ozbiljnim zdravstvenim tegobama i imaju reputaciju zdravih pasa. Budući da su tako rijetki, popularnost i prekomjerni uzgoj još uvijek ne utječu na njihovo zdravlje. No, kao i većina pasmina, ova pasmina može patiti od displazije kukova, alergija, artritisa itd. Njihov životni vijek je od 13 do 15 godina.

Bergamski ovčar uzgajivačnice

Ako razmišljate o nabavi šteneta bergamskog ovčara, prvo se uvjerite da li ta pasmina odgovara vašem načinu života i navikama. Ovi psi mogu imati jako puno energije i uzgajaju se prvenstveno kao radni psi, stoga ih kao takve treba i tretirati.

Dobro istražite i saznajte što više informacija o ovoj pasmini i pobrinite se da joj osigurate potrebne životne uvjete kako biste vi i vaše novo štene mogli u potpunosti uživati u ​​međusobnom društvu. Nakon toga obavezno nađite ugledne i odgovorne uzgajivače bergamskog ovčara te provjerite da li se pravilno brinu o psima koje uzgajaju. Uvijek tražite od uzgajivača da vam pokaže dokumente i dozvole koje bi trebali imati. Odgovorni uzgajivač nikad neće imati problema s tim. Obavezno im postavite što je više moguće pitanja o svom novom štencu i opišite im u kakvo kućanstvo dolazi.

Uzgajivači provode puno vremena sa svojim psima i štencima pa će vam moći preporučiti koje je štene najbolje za vas i vaš način života. Preporučujemo vam da uzgajivače pretražujete samo na World Dog Finder stranici ili u nacionalnom kinološkom savezu. Tako možete biti sigurni da razgovarate isključivo s ovlaštenim i registriranim uzgajivačem bergamskog ovčara.

PRETRAŽITE UZGAJIVAČNICE BERGAMSKOG OVČARA

World Dog Finder team

Kao što smo već spomenuli, ovo je drevna pasmina pasa koja datira tisućama godina. U tim drevnim vremenima vlasnici ove pasmine bili su nomadska plemena te su psi morali raditi u bliskoj suradnji sa svojim vlasnicima. Njihovo glavno zanimanje bilo je odgoj i čuvanje stada ovaca i koza diljem Perzijskog carstva. Neka od tih nomadskih plemena migrirali su u talijanske Alpe i tamo se konačno nastanila. Sa sobom su doveli ove pse koji su kasnije dobili ime “Cane de Pastore Bergamasco” na svom izvornom materinjem talijanskom jeziku. Na hrvatskom to je naravno bergamski ovčar.

Podrijetlo imena

Podrijetlo njihovog imena nimalo nije komplicirano. Ovi su psi dobili ime po regiji u kojoj su "otkriveni" i gdje su stvorili svoj dom u regiji talijanskih Alpa u blizini grada Bergama.

Ti su psi voljeli raditi u planinskim lancima i dolinama. Naprosto su uživali u tome te nisu zahtjevali pretjerano puno. Uvjeti života nisu najlakši na tako velikim nadmorskim visinama, pa je obično o stadu brinulo više pasa nego ljudi. Ovi su psi morali evoluirati i razviti vještine samostalnog rješavanja problema. Morali su se brinuti i obraniti velika stada ovaca, stoga su morali raditi što je moguće samostalnije. Slušali su zapovjedi pastira, ali su ih na svoj način izvršavali.

Zbog svog neobičnog načina rada, ovi su se psi razvili u vrlo inteligentnu pasminu koja ima snažnu želju ugoditi svom vlasniku, ali koja također može razmišljati samostalno. To ih čini sjajnim ljubimcima kućanstava koje cijene neovisne pse.

Bergamski ovčari su bili u opasnosti od izumiranja nakon Drugog svjetskog rata, kada je padala proizvodnja vune i bilo je manje potrebe za pastirskim psima. Dr. Maria Andreoli, talijanska uzgajivačica i znanstvenica, bila je ključna u spašavanju pasmine. Proučavala je i promatrala genetske osobine pasmine. Zahvaljujući Dr. Andreoli i njezinoj uzgajivačnici Dell Albera, uspostavljene su dobre i pouzdane krvne loze, a zahvaljujući svojoj velikodušnoj pomoći i razmjeni znanja i stručnosti, standard bergamskih ovčara su održavali entuzijasti u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Finskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i drugim zemljama.

Prvi bergamci došli su u Sjedinjene Države u 1990-ima. I samo zahvaljujući dr. Andreolovom napornom radu i upornosti ova se pasmina počela oporavljati.

Od tada je ova pasmina u porastu i broj pojedinačnih primjeraka je znatno porastao. Njihova popularnost raširila se po svim kontinentima, a njezin standard podržavaju i štite mnogi uzgajivački klubovi, ljubitelji pasa, obožavatelji i vlasnici. Međutim, njihov je ukupni broj još uvijek prilično nizak i dan danas se ova pasmina smatra rijetkom.