Američki stafordski terijer

Glava Američkog stafordskog terijera je kockastog oblika, čeljust je iznimno snažna, a oči široko postavljene. Uši znaju biti kupirane. Tijelo amstafa je jako mišićavo i snažno, tako da je važno dobro ih dresirati. Ako vaš Američki stafordski terijer nije pravilno dresiran, u šetnjama će vas vući tamo gdje on želi ići, a malo tko može zaustaviti tako snažnog psa koji je nešto naumio.

Amstaf je uglavnom poznat kao izvrstan obiteljski ljubimac koji obožava biti blizu svoje obitelji. Amstafi su najsretniji kada su uključeni u sve obiteljske aktivnosti, bez obzira što bi ta aktivnost mogla biti; intenzivna “partija” igranja, dugačka šetnja ili samo odmaranje na kauču u dnevnoj sobi.

Ovi psi imaju lošu reputaciju kao agresivni psi čuvari, ali istina je da oni češće pozdravljaju strance s puno ljubavi i poljubaca i vjerojatno će očekivati pristojnu dozu češkanja po trbuhu. Uglavnom njihova snažna građa i loša reputacija agresivnih "pit bullova" straše strance te ih time drži podalje. Imajući to na umu, mnogi vlasnici amstafa kažu da su ovi psi izvrsni kada je u pitanju prosudba ljudskog karaktera i mogu lako pogoditi ljudske namjere i iz tog razloga mogu biti sjajni čuvari.

Za ovu pasminu postoji standard u svim većim kinološkim klubovima i savezima, jer je ovo pasmina priznata širom svijeta.

FCI standard

FCI standard opisuje ove pse kao izuzetno snažne u odnosu na svoju veličinu i da su to psi koji su "dobro složeni". Također se navodi da su mišićavi, ali okretni i graciozni. Oni bi također trebali biti oprezni i snažno svjesni svog okruženja. U ovom se standardu također spominje da bi mužjaci amstafa trebali imati idealnu visinu od 46-48 cm  dok bi ženke trebale biti visoke od 43-46 cm.

Ovi psi se nalaze u 3. Grupi (terijeri) 2. odjeljak (bul terijeri) i ovi psi nemaju radni ispit. FCI je amstafove registrirao i priznao 10. lipnja 1936. godine.

Američki stafordski terijer vs. pitbul

Opći naziv "pit bull" korišten je za opisivanje puno pasmina koje su korištene za ilegalne krvave sportove, a amstaf se ponekad pogrešno naziva pit bul terijer. Imaju sličnu vanjštinu i svakako je razumljivo zašto prosječan građanin može pomiješati ove dvije pasmine.

Pit bul terijeri su pasmina koju većina glavnih kinoloških saveza i udruga ne priznaje. Ljubitelji pasmine pokušavaju registrirati ovu pasminu, ali susreću se s brojnim problemima. Vlasništvo te pasmine zakonski je ograničeno u mnogim dijelovima svijeta, a neke zemlje, čak i dijelovi nekih zemalja, poput Novog Južnog Walesa u Australiji, imaju zakonske propise koji kažu da je obavezno steriliziranje ove pasmine tako da je gotovo nemoguće uzgajati pit bulove.

Pit bulovi imaju negativan problem s imidžom koji ih opisuje kao agresivne prema drugim psima i životinjama. Klubovi uzgajivača i vlasnici ove pasmine opisuju ih kao potpuno pouzdane s ljudima, a agresivnost prema ljudima smatraju diskvalificirajućom kvalitetom. Američko društvo za ispitivanje karaktera ili ATTS bavi se testiranjem karaktera pasa, kao što je jasno navedeno u njihovom imenu. Spominju kako pit bulovi imaju prolaznost od 87,4%, a jedna od najpopularnijih pasmina američkih obitelji - zlatni retriveri imaju prolaznost od 85,6%. To jasno pokazuje da su ovi psi prijateljski raspoloženi i malo je vjerojatno da će biti agresivni prema ljudima. Bojimo ih se većinom radi njihovog negativnog ugleda i opasnog stasa.

ZANIMLJIVOST: Iako se radi o dvjema različitim pasminama, Američki pitbul terijer i Američki stafordski terijer imaju puno toga zajedničkog. Obje pasmine dijele sličnu osobnost i razinu energije.

Dlaka i održavanje

Krzno Američkog stafordskog terijera je kratko i lako ga je održavati. Redovno tjedno četkanje koristeći četku s čvrstim zupcima bit će dovoljno da bi se krzno održalo lijepim i zdravim. Redovno četkanjem kontrolira se i linjanje koje je kod ove pasmine umjereno. Krzno Američkog stafordskog terijera dolazi u gotovo svim bojama (bijeloj, crnoj, tigrastoj, sivoj, boji jetre ili pak boji lana) i uzorcima. Krzna koja sadrže više od 80% bijele, crne, osjenčane boje ili boje jetre nisu poželjna. Ostalo je osnovna njega – potrebno je psu redovno podrezivati nokte, prati zube (Američki stafordski terijeri poznati su po tome da, ako se dentalnoj higijeni ne prida dovoljno pozornosti, znaju imati loš zadah) i čistiti uši.

ZANIMLJIVOST: Većina Američkih stafordskih terijera ne voli da im se diraju šape. Upravo zato je važno naviknuti ih na diranje šapa, a kako bi bilo lakše brinuti se o njima kasnije.

Trening

Američki stafordski terijer veoma je energičan pas i zahtijeva redovnu, umarajuću tjelovježbu. Osim fizičke aktivnosti, Američkim stafordskim terijerima potrebna je i mentalna aktivnosti. Ako amstafu postane dosadno i ako nemaju priliku potrošiti svoju energiju tijekom dana, Američki stafordski terijer postat će destruktivan ili hiperaktivan. Ako vam se ponekad ne da dugo igrati se ili istrčavati vašeg psa samo se sjetite da ima veoma jaku čeljust kojom vam, u par minuta, može uništiti sav namještaj.

ZANIMLJIVOST: Američki stafordski terijeri obožavaju kopati, vući i žvakati.

Amstaf je odan, tolerantan, pametan i zaigran pas koji obožava biti u krugu svoje obitelji. Ovi psi stvaraju iznimno snažne veze sa svojim vlasnicima. Kao i kod svih ostalih pasa, i kod Američkih stafordskih terijera je rana socijalizacija iznimno važna (i obavezna). Potrebno je i dresirati psa. Potreban im je samouvjeren, asertivan trener.

Socijalizacija

Američki stafordski terijeri imaju reputaciju među vlasnicima pasa kao ljupki, obiteljski psi i ljubimci te se dobro slažu čak i s djecom. No, ovi psi se najbolje uklapaju u domove s malo starijom djecom - starijom od šest godina. Ova pasmina vrlo je moćna i kada se zanesu, mogu se igrati malo grublje, a to može rezultirati neželjenim nesrećama i ozljedama. Mlađa djeca će vjerojatno bockati i vući psa, pa je vrlo važno naučiti djecu kako pravilno i sigurno postupati i približavati se psu. Čak i ako je vaš pas pravilno treniran i socijaliziran, igranje s djecom svih dobnih skupina uvijek treba nadgledati, bez obzira o kojoj se pasmini radi.

Amstaf i druge životinje

Potrebno je obratiti posebnu pažnju kada se Američki stafordski terijer druži s drugim životinjama. Američki stafordski terijeri znaju biti agresivni prema drugim psima, osobito psima istog spola. Ako se ne poznaju i ne slažu od prije, nikad nemojte ostaviti amstafa samog s nekim drugim psom.

Danas se Američki stafordski terijeri koriste u policiji, kao psi čuvari ili su kućni ljubimci. Iako su prema ljudima jako prijateljski nastrojeni, mnogi ih se boje zbog njihove tjelesne građe, i reputacije koja ih prati.

Zdravstveni problemi

Američki stafordski terijer je uglavnom zdrava pasmina, bez nekakvih posebnih zdravstvenih tegoba. Naravno, kao i kod svih drugih pasmina, i kod Američkog stafordskog terijera postoji nekoliko zdravstvenih stanja kojima su skloni i kojih bi (budući) vlasnici trebali biti svjesni. Ta stanja su: displazija kukova, displazija lakata, luksacija patele, hipotireoza (stanje u kojem štitnjača ne proizvodi dovoljno određenih ključnih hormona što može dovesti do usporavanja metabolizma psa), cerebelarna ataksija (neurološka bolest), alergije, bolesti srca. Zdravi Američki stafordski terijer ima životni vijek od 12-16 godina.

Uzgajivačnice američkog stafordskog terijera

Ako ste zainteresirani za kupnju štenca američkog stafordskog terijera budite spremni prvo detaljno upoznati ovu pasminu. Prvo što biste trebali učiniti je pronaći dobrog amstaf uzgajivača. Bilo koja pasmina može razviti zdravstvene probleme, ali ako nađete dobrog uzgajivača koji testira pse koje pare i koji se dobro brine o štencima, pružit će vam bolju šansu da vaš budući pas neće razviti nikakve nasljedne bolesti.

Uzmite si dovoljno vremena i saznajte je li ovo prava pasmina za vas i odgovara li vašem načinu života. Morate biti čvrsti, a ova pasmina zahtijeva iskusnog vlasnika koji će osigurati da se vaše štene razvije u stabilnog psa kako ne bi imali poteškoća zbog budućeg ponašanja psa.

PRETRAŽITE AMSTAF UZGAJIVAČNICE

World Dog Finder team

Podrijetlo ovih pasa može se pronaći već u Engleskoj u 19. stoljeću. Tadašnji uzgajivači pasa koristili su originalne buldoge i terijere i križali ih kako bi stvorili novu pasminu koja je naslijedila najpoželjnije karakteristike od obje ove pasmine. Rezultat tog križanja bio je brza i energična pasmina terijera s tvrdoglavošću originalnog engleskog buldoga koji je također naslijedio i njegovo samopouzdanje. Ova novonastala pasmina nazvana je bull-i-terijer ili “pit” pas (od eng. riječi pit koja se odnosi na jame u kojima su se održavale borbe pasa) jer je to bio glavni razlog zašto su ti psi stvoreni. Na kraju je ova pasmina u Engleskoj dobila ime “Staffordshire Bull Terrier”. Nažalost, ti su se psi uglavnom koristili za krvave sportove kao što su borba pasa i “bull baiting”. Iako su borbe pasa širom Velike Britanije 1835. proglašene ilegalnim, one su se intenzivno nastavile održavati jer je bilo izuzetno teško provoditi zakon.

Bull-i-terijeri psi su migrirali u Sjedinjene Američke Države krajem 19. stoljeća, gdje su ih imenovali pit bull terijerima, a nedugo nakon toga su preimenovani u američki bul terijeri. Točna svrha je još uvijek nejasna i postoje određene nesuglasice oko ove teme, no uveliko se smatra da se rani amstafovi uglavnom nisu koristili kao borbeni psi za razliku od njihovih izravnih predaka, već su se uglavnom koristili kao generalni radni farmerski psi, lovački psi i ljubimci.

Vremenom je ova pasmina selektivno uzgajana kako bi se stvorili veći psi s masivnijom građom od njihovih engleskih rođaka. Izvorno je ovu pasminu kinološki savez Amerike registrirao  i prihvatio 1936. godine pod imenom “Staffordshire Terrier”. Kasnije su službeno preimenovani 1972. godine kako bi se znala jasna razlika između manjeg, engleskog staforda (današnji stafordski bul terijer). Danas su ove dvije pasmine registrirane kao potpuno odvojene.