Akita Inu

Ova pasmina je hrabra, neovisna, tvrdoglava, uporna, velika i moćna. Ovi psi su obično vrlo temperamentni i zahtijevaju stalnu obuku. Ženke su mnogo mirnije i lakše je raditi s njima, te nisu toliko dominantne. Ako se ne socijaliziraju ispravno od malih nogu, Akite mogu kasnije pokazati agresiju prema drugim psima i životinjama. Mužjaci Akite su vrlo dominantni pa imajte na umu da Akita nije pravi pas za vas ako nemate prijašnjeg iskustva sa psima.

FCI standard

Spadaju u grupu 5 (Spitz and primitive type ) - odjeljak 5 (Asian Spitz and related breeds).

Trening

Iako je poznata po svojoj odanosti, Akita mora biti dobro obučena kako bi postigla tu odanost. Obuka bi trebala početi od najranije dobi. Ova pasmina zahtijeva dominantnog vlasnika i čvrstu ruku. U radu sa Akitama trebate nametnuti svoju dominaciju jer ako to ne uspijete možda ćete imati ozbiljne probleme u ponašanju vašeg psa u budućnosti. Ako ste strogi i dosljedni u obrazovanju, ne biste trebali imati nikakvih problema.

Akite su vrlo odani psi, dobro čuvaju svoju obitelj i nepovjerljivi su prema strancima. Oni se ne sprijateljuju lako; s nepoznatim ljudima su vrlo oprezni. Treba ih pažljivo i polako upoznavati s novim psima. Akite će se dobro uklopiti među drugim životinja i djecom, ali zbog dodatne sigurnosti ova pasmina uvijek mora uvijek biti pod nadzorom prilikom igre s djecom i drugim životinjama. Akite vrlo brzo uče, ali mogu biti vrlo tvrdoglave, pa vlasnici trebaju imati puno strpljenja i biti voljni konstantno raditi sa svojim psom. Oni zahtijevaju stalnu mentalnu i fizičku aktivnost. Vrlo su izdržljivi i obožavaju duge šetnje, ali neće stvarati probleme ako nekada preskočite aktivnost.

Akita Inu i djeca

Ovi psi su najprikladniji za domove sa starijom djecom koji će se znati kako se pravilno igrati sa psom. Nisu dobar izbor za domove s malom djecom. Ako u kući imate malu djecu, uvijek biste ih trebali gledati kada su zajedno jer pas može nenamjerno povrijediti dijete dok se igraju. U SAD-u Akite zauzimaju sedmo mjesto od svih pasmina pasa koje najčešće grizu djecu i zato je vrlo važno da uvijek nadgledate igru i da naučite svoju djecu kako se pravilno igrati sa psom.

Ako nemate iskustva sa psima, ali ste se odlučiti za Akitu – savjetujemo vam da upišete psa na profesionalnu obuku. Čak i uzgajivači Akite ističu da ova pasmina nije za svakoga. Također spremite se da ćete izdvojiti puno novaca jer Akite nisu jeftini psi.

Dlaka

 Njihovo dvostruko krzno čini ih prikladnim kućnim ljubimcima za hladnu klimu. Vrijeme linjanja može trajati od 2 do 4 tjedna, a u tom ćete razdoblju morati češće čistiti i usisavati kuću.

Iako su Akite poznate po svojoj urednosti, ako se odlučite nabaviti Akitu, pripremite dobar usisavač jer će vam trebati. Ovi psi se linjaju dvaput godišnje (zapravo, to je više otpadanje poddlake). Njihovo dvostruko krzno čini ih prikladnim kućnim ljubimcima za hladnu klimu. Vrijeme linjanja može trajati od 2 do 4 tjedna, a u tom ćete razdoblju morati češće čistiti i usisavati kuću. Izvan sezone linjanja dlaka se ne linja mnogo i tjedno četkanje će biti više nego dovoljno kako bi održali dlaku zdravom. Njihova dlaka dolazi u raznim varijantama uključujući crvenu, boju sezama, bijelu i tigrastu.

Zdravstveni problemi

Akite su općenito zdrave, ali kao i sve pasmine sklone su određenim zdravstvenim stanjima i bolestima. One su sklone displaziji kukova, kao i gastrointestinalnim poremećajima i nekim autoimunim bolestima (kao što je autoimuna hemolitička anemija, što je poremećaj u krvi, Vogt-Koyanagi-Harada sindrom, koji utječe na oči i kožu pogođenih pasa, Pemphigus Foliaceus, što je poremećaj kože za koji se vjeruje da je nasljedan). Njihov životni vijek je 10-12 godina.

Akita Inu vs Američka Akita

Postoje dvije glavne podjele pasmine Akite - američka Akita (također poznata kao Akita) i japanska Akita (poznata kao Akita Inu). To su dvije različite pasmine i iako postoje neke sličnosti, u većini karakteristika se razlikuju. Američka Akita je priznata kao pasmina u 2006. Ona je veća i teža od japanske Akite i dolazi u mnogim bojama. Akita Inu, dolazi samo u tigrastoj, bijeloj i crvenoj boji. Mužjaci Akite inu su visoki od 63 do 71 centimetar i teže od 38 do 58 kilograma, dok su ženke visoke od 58 do 63 centimetra i teže od 31 do 49 kilograma.. Američke Akite su više od japanskih za 2 centimetara. Oblik tijela se također znatno razlikuje između ove dvije pasmine. Uši Američkih Akita su uspravne dok su uši Akite Inu usmjerene prema naprijed. Akita Inu jako nalikuje lisici. Ona je tvrdoglav i neovisan pas koji je sumnjičav prema nepoznatim ljudima i drugim psima. Američka Akita nije tako sumnjičava prema strancima. Čistokrvna japanska Akita skuplja je od američke Akite.

ZANIMLJIVOST: Akite pretjerano ne laju, osim kada je to potrebno.

Hachiko

Film Hachiko je ovu pasminu popularizirao širom svijeta. Hachiko je bio pravi primjer Akitinog temperamenta i njegove vjerne prirode. Hachikov vlasnik, profesor Ueno, išao je na posao vlakom, te je Hachiko svaki dan slijedio svog vlasnika na željezničku stanicu, a na kraju dana je bio tamo i čekao da se profesor Ueno vrati s posla, kako bi ga mogao pratiti kući. Dvije godine kasnije profesor je otišao na posao, ali je doživio moždani udar, te je umro na poslu i nikada se nije vratio na željezničku stanicu gdje ga je Hachiko čekao. Od tada pa sve do svoje smrti, Hachiko bi se svaki dan vraćao na stanicu Shibuya kako bi dočekao Uena. Hachiko je ostao zapamćen po svojoj izvanrednoj odanosti vlasniku jer je narednih 10 godina čekao profesora da se vrati s posla.

ZANIMLJIVOST: Hachiko ima svoj spomenik ispred kolodvora Shibuya u Tokiju.

Akita Inu uzgajivačnice

Kao što smo već rekli, ovo je vrlo samovoljan pas kojem je potreban čvrst i iskusan vlasnik koji će se znati brinuti o njemu. Ti su psi obično vrlo temperamentni. Ženke su mnogo mirnije od mužjaka i njihov je temperament plemenitiji. Ako ste potpuno sigurni da je ovaj pas pravi za vas, sada je vrijeme da pronađete dobre i odgovorne uzgajivače Akite. Uvijek kontaktirajte nekoliko uzgajivača i pitajte ih o njihovim štencima kako biste lakše izabrali najboljeg za sebe. Većina uzgajivača Japanske Akite će prihvatiti vaša pitanja i rado će na njih odgovoriti. Ova pasmina pasa vrlo je popularna u svijetu i zbog toga postoji mnogo "loših" i neslužbenih (štanceri) uzgajivačnica, zato vam savjetujemo da razgovarate samo s uzgajivačima koji su registrirani na World Dog Finder, stranici jer svi uzgajivači koji su ovdje registrirani su ovlašteni i registrirani u kinološkim udruženjima svoje zemlje. Akita Inu je veličanstvena japanska pasmina pasa i morat ćete uložiti puno truda u ovog psa. S ovom pasminom ništa neće biti lako, ali to i je najzanimljiviji dio. Za kraj vam donosimo nekoliko prednosti i nedostataka ove pasmine.

Prednosti

• izgledaju impozantno i moćno
• gusto krzno ih štiti od loših vremenskih uvjeta
• odlični su pratioci
• izvrsni su čuvari i vrlo su odani
• nemaju tendenciju lajati
• općenito su zdrava pasmina

Nedostatci

• mogu biti agresivni ako ih se ne socijalizira pravilno
• samovoljni i jako izazovni za obučavanje
• mogu biti vrlo posesivni
• nisu prikladni za život s drugim ljubimcem
• jako se linjaju
• nisu prikladni za prvog vlasnika pasa

PRETRAŽITE AKITA INU UZGAJIVAČNICE

World Dog Finder team

Ova japanska pasmina je uzgajana i korištena za borbu i lov na medvjede. Stoga članovi ove pasmine i dalje imaju naglašene lovne instinkte. Godine 1908. borbe pasa su se zabranili, ali Akite su očuvane i unaprijeđene kao velika japanska pasmina. Hellen Keller posjetila je Japan 1937. godine i otkrila Akita Inu pse. Predstavljena su joj dvije Akite i to su bili prvi psi koji su stigli u SAD. Tijekom Drugog svjetskog rata (1939.-1945.) nije bilo neobično koristiti pse kao izvor krzna za vojnu odjeću. Akite su se počele ubijati zbog krzna pa su mnogi vlasnici puštali svoje akite u šumu kako bi pobjegli i spasili svoje živote. Neki su ih počeli križati s njemačkim ovčarima kako bi ih pretvorili u vojne pse i time spasili od sigurne smrti. U ranom 20. stoljeću ti su se psi križali i s drugim pasminama pasa kao što su engleski mastif, njemačka doga, Tosa Inu kako bi im se osigurale karakteristike potrebne za borbe pasa. Pse koji su pušteni u šumu na kraju su pronašli američki vojnici koji su ih prevezli preko granice, u Ameriku, i tako je započelo širenje ove pasmine na drugim kontinentima. Počeli su obožavati pasminu i preferirali su veće i jače pse. Zbog ovog prvog psa kasnije je razvijen drugi tip pasmine - Američka Akita. Američka Akita u SAD-u i Kanadi smatra se samo drugačijom tipom Akita, dok se u ostatku svijeta smatra različitom pasminom. Ovi psi službeno su priznati 1955. godine.